Svako ko muči životinje, uživa u bolu koji im nanosi, nema kočnice kada su agresivnost i sadizam u pitanju, spada u psihopatski tip ličnosti i po pravilu je nasilan i prema porodici i drugim ljudima, kaže za Alo! profesorka psihologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu Tamara Džamonja Ignjatović.
Nakon užasnih slika nesrećnog psa kome su nabili plastični bidon na glavu i pustili ga da se muči bez mogućnosti da pije i jede, objavljenih prošle nedelje, mnogi su komentarisali da bi počinioce trebalo strogo kazniti. I tokom proteklih meseci na društvenim mrežama ljudi su zgroženi prizorima delili fotografije na kojima su mrcvarene ptice, mačke, psi u želji da se pronađu krivci i spreče da tako nešto nastave da rade.
- Ljudi koji su skloni zlostavljanju životinja spadaju u psihopatski tip poremećaja ličnosti - rekla nam je Tamara Džamonja Ignjatović, i dodala da takve osobe pre svega karakteriše odsustvo saosećajnosti, ne samo prema životinjama, nego generalno, i prema ljudima, oni nemaju razvijeno osećanje krivice i ne potiskuju agresiju čak ni pod pretnjom kazne.
- Ipak, kako je kažnjavanje zlostavljanja životinja, iako Zakonom definisano kao krivično delo, vrlo retko i blago sankcionisano, lakše je svoju agresiju usmeriti ka onome ko je bespomoćan i gde će počinilac lako izbeći kaznu - ističe naša sagovornica.
Međutim, pored ovih karakteristika, kod osoba koje zlostavljaju životinje izraženo je i sadističko ponašanje.
- To znači da ne samo što oni ne osećaju krivicu i empatiju prema patnji žrtve, već u tuđem bolu uživaju i nalaze sopstveno zadovoljstvo - objašnjava je Tamara Džamonja Ignjatović.
S jedne strane, imamo monstrume koji maltretiraju životinje, decu, žene, a s druge strane sve je manje onih koji reaguju čak i kada im se tako nešto dešava ispred nosa.
- Gubitak saosećajnosti u društvu je širi socijalni fenomen, koji nije ograničen samo na nasilnike. To je ono s čim se suočimo kada imamo u vidu sve one prolaznike koji su dve nedelje sretali tog psa na ulici a da mu niko nije prišao da mu bar pomogne i oslobodi ga, a kamoli da ga nahrani i zbrine. Tu je i premeštanje socijalne komunikacije u virtuelni prostor. Ako komunicirate s vršnjacima preko interneta, odnosno društvenih mreža, vi gubite direktan kontakt i priliku da razvijate svoju empatiju iz socijalnog iskustva, jer se ne suočavate s posledicama svog ponašanja po druge. Zato je danas toliko rasprostranjeno digitalno nasilje koje se odvija preko društvenih mreža - kaže Ignjatovićeva.
Komentari (0)