Ova regulativa biće velika prepreka za srpske kompanije koje kasne u energetskoj i klimatskoj tranziciji i time rizikuju pristup svom najvažnijem izvoznom tržištu.

Srbija još ne ispunjava ciljeve koje je preuzela u okviru dekarbonizacije: smanjenja emisija gasova s efektom staklene bašte, povećanja udela obnovljivih izvora energije, veće energetske efikasnosti i uvođenja inovacija. Zbog toga je, prema oceni Fiskalnog saveta, tranzicija hitna i mora postati prioritet vlade. U praksi to znači da i fiskalna politika mora da postane alat za ubrzanje zelenih promena, kao što je već slučaj u EU.

Zašto je CBAM postao ključna reč za domaću privredu

Od 1. januara 2026. na snagu stupa obaveza da se za ulazak na tržište EU dostavi dokaz o emisijama CO₂ tokom proizvodnje i plati odgovarajuća naknada, usklađena s evropskom cenom. Ovo će najviše pogoditi proizvođače aluminijuma, gvožđa, čelika, cementa, đubriva, vodonika i električne energije.

Fiskalni savet u svojoj analizi „Klimatsko-energetska tranzicija Srbije i javne finansije: hoće li CBAM biti okidač promena?“ upozorava da je reč o ozbiljnom izazovu. Zato predlaže uvođenje „srpskog CBAM-a“ – nacionalne naknade na emisije CO₂, čime bi se prihod zadržao u domaćem budžetu, a ne prepuštao EU. Ovaj mehanizam trebalo bi da podstakne industriju da ulaže u čišće tehnologije i energetsku efikasnost.

Ogromno zaostajanje Srbije

Predsednik Fiskalnog saveta, Blagoje Paunović, ističe da je napredak Srbije nedovoljan. Pariskim sporazumom predviđeno je smanjenje emisija za 33% do 2030. u odnosu na 1990. godinu, dok je Srbija od 2010. do 2023. emisije smanjila svega 3,4%. Nasuprot tome, EU je već ostvarila smanjenje od oko 30% od 2005. godine. Dostizanje ciljeva do 2030. zahtevalo bi šest puta brži tempo smanjenja emisija nego do sada.

Koliko će sve to koštati

Prema proračunima, srpske firme će 2026. EU-u platiti oko 250 miliona evra kroz CBAM. Zbog toga je država predložila sopstvenu taksu: početnih 4 evra po toni CO₂ od 2027. godine, uz rast do 40 evra u 2030. To bi značilo povećanje prihoda sa 22 miliona evra 2027. na oko 220 miliona evra 2030. Međutim, ni to neće biti dovoljno za ambiciozni Integrisani nacionalni energetski i klimatski plan koji predviđa oko 30 milijardi evra ulaganja do 2030.

Rizik za desetine hiljada radnih mesta

Stručnjaci upozoravaju da će domaće kompanije biti dvostruko opterećene — evropskim i nacionalnim CBAM-om. Bez podrške države, mnoge bi mogle izgubiti konkurentnost, što bi ugrozilo oko 30.000 radnih mesta u energetski intenzivnoj industriji, koja zapošljava oko 7% radne snage i učestvuje s 11% u BDP-u. Već se vide posledice: u 2023. godini CBAM robu izvozilo je 2.400 firmi, dok je u poslednjem kvartalu, tokom probne faze CBAM-a, taj broj pao na 1.400.

CBAM će uticati i na građane – cena električne energije mogla bi porasti od 50% do čak 100%, zavisno od modela primene.

EU je već daleko odmakla

Za razliku od Srbije, Evropska unija godinama sprovodi ambiciozne energetske i klimatske reforme. Novi „Dogovor za čistu industriju“ predviđa da će EU u narednih deset godina prikupiti oko 100 milijardi evra za „Banku za dekarbonizaciju industrije“, kao i dodatnih 100 milijardi evra za podsticanje domaće zelene proizvodnje. Mere iz Akcionog plana za priuštivu energiju trebalo bi da do 2040. donesu godišnje uštede i do 260 milijardi evra.

Zaključak: Tranzicija više nije opcija, već nužnost

Ako Vlada Srbije ne proglasi zelenu tranziciju političkim prioritetom, posledice će biti ozbiljne: gubitak radnih mesta, udar na izvoz, poskupljenja energije i ugrožena energetska bezbednost. CBAM je samo nagoveštaj troškova koje će zemlja morati da plati zbog godina odlaganja klimatskih reformi.