Sagovornici Kosovo onlajna iz Prištine, Beograda i Tirane saglasni su da se iza ekonomske koristi krije politički interes, ali i da takvi aranžmani nose ozbiljne bezbednosne rizike. Dok jedni upozoravaju da je tamošnje društvo već ranjivo i da bi prihvatanje osuđenih kriminalaca i azilanata moglo dodatno ugroziti stabilnost, drugi ističu da bi posledice mogle pogoditi čitav region.
Tzv. Kosovo je 23. maja 2024. ratifikovalo sporazum s Danskom, prema kojem će 300 danskih zatvorenika biti smešteno u zatvoru u Gnjilanu.
Prema sporazumu, zatvorenici koji će biti prebačeni neće biti danski državljani i neće biti visokog rizika. Neće biti osuđeni za ratne zločine i terorizam i neće imati teške mentalne poremećaje.
Zauzvrat, tzv. Kosovo će imati koristi od oko 200 miliona evra, koji će biti uloženi u Kosovsku popravnu službu i obnovljive izvore energije.
Sporazum Danske i tzv.Kosova inspirisao je i Belgiju. Ministarka pravde Belgije Anelies Verlinden i ministarka za azil i migracije Anelin Van Bosvit bile su početkom meseca u trodnevnoj diplomatskoj poseti Albaniji i tzv. Kosovu. Kako su izjavile, cilj posete je rešavanje problema prenatrpanosti belgijskih zatvora i borba protiv organizovanog kriminala, prenela je Belga njuz ejdžensi.
Od Albanije je traženo da prihvati povratak svojih državljana koji se trenutno nalaze u belgijskim zatvorima, dok je Kosovo predviđeno kao destinacija za iznajmljivanje ili izgradnju zatvora za osuđena lica koja nisu državljani Belgije.
Osmani: Saradnja u pravdi, bezbednosti i odbrani
Za razliku od belgijskih zvaničnika, Vjosa Osmani nakon sastanka nije spomenula sporazum o zatvorima. U saopštenju je navela da „bliska saradnja tzv.Kosova i Belgije u pravdi, bezbednosti i odbrani predstavlja model evropskog partnerstva koji jača mir, stabilnost i zajedničku perspektivu”, ali i istakla potrebu da Belgija preuzme vodeću ulogu u podsticanju napretka tzv.Kosova ka članstvu u EU.
Za razliku od tzv.Kosova, albanske vlasti nisu prihvatile nikakvo „trenutno rešenje“, koje su predložile belgijske ministarke. Prema izvorima lista Albanijan post, zvanična Tirana je jasno stavila do znanja da će se sa svakim zatvorenikom postupati na osnovu postojećeg sporazuma o ekstradiciji i transferu zatvorenika između dve zemlje, uz procenu svakog slučaja pojedinačno.
Uoči Samita Zapadnog Balkana u Londonu, koji se održao prošle nedelje, predstavljen je i plan britanskog premijera Kira Starmera da se u regionu formira niz centara, u koje bi bili smeštani odbijeni azilanti nakon što iscrpe sve mogućnosti žalbe u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Kurti: Želimo da pomognemo
Tri zemlje regiona, Albanija, Crna Gora i BiH, odbile su britansku ponudu. Crnogorski premijer Milojko Spajić naglasio je da Crna Gora „nije deo migrantske krijumčarske rute na Balkanu“, dok je albanski premijer Edi Rama izjavio da, iako ima poseban sporazum sa Italijom o tretmanu tražilaca azila, Albanija nikada neće prihvatiti osnivanje centara za povratak migranata na svojoj teritoriji.
Ipak, svoju priliku video je premijer tzv.Kosova u tehničkom mandatu Aljbin Kurti.
On je potvrdio da se je Vlada tzv. Kosova ponudila da primi migrante iz Velike Britanije jer, kako je rekao, ima obavezu da uzvrati pomoć za ulogu koju je ta zemlja imala u mirovnim snagama „koje su štitile Kosovo od režima Slobodana Miloševića”.
„Želimo da pomognemo Ujedinjenom Kraljevstvu. Smatramo to prijateljskom i političkom obavezom”, naveo je Kurti.
Stručnjak za spoljnu politiku Donika Emini ocenila je Kurtijevu ponudu kao očajnički pokušaj jačanja bilateralnih odnosa.
Prema njenim rečima, još uvek nije jasno šta se konkretno traži od Ujedinjenog Kraljevstva u zamenu za uslugu koja je prilično problematična kada se zna da je tzv. Kosovo potpisalo sporazum sa Danskom o prihvatanju zatvorenika na tzv.Kosovu.
Hjuman rajts voč: Ljudi kao političko sredstvo
Veliku zabrinutost izrazio je i Hjuman rajts voč. Direktorka za Evropu i Centralnu Aziju Džudit Sanderlend izjavila je da je neprihvatljivo koristiti ljude, bilo osuđene ili azilante, kao političko sredstvo radi ostvarivanja koristi, jer to vodi samo ka kršenju ljudskih prava.
Ocenila je da ovi sporazumi pokazuju „zabrinjavajuću spremnost evropskih država da se odreknu svojih obaveza“, dodajući da „nije iznenađenje što tzv. Kosovo i druge zemlje pokušavaju da iskoriste ovu očiglednu opsesiju EU i Ujedinjenog Kraljevstva da prebace odgovornost na treću stranu“.
I analitičarka Aljma Ljama iz Prištine protivi se ideji o izgradnji zatvora za strane osuđenike, ocenjujući da bi takva praksa mogla predstavljati ozbiljan problem, pre svega u pogledu poštovanja ljudskih prava.
„Sporazum s Danskom, koji je već zaključen, Vlada tzv.Kosova je više posmatrala kao investiciju u objekte i infrastrukturu, ali to ima svoju cenu. Osobe koje ne pripadaju kosovskom društvu mogu biti dovedene na tzv.Kosovo, i smatram da bi ovde trebalo da postoji ozbiljna zabrinutost za ljudska prava“, kazala je ona za Kosovo onlajn.
Tzv. Kosovo već ima dovoljno problema
Dodaje da tzv. Kosovo već ima mnogo problema kao društvo i da strani zatvorenici ne bi trebalo da se dovode na Kosovo.
„Oni bi trebalo da budu vraćeni u svoje zemlje ili u zemlju u kojoj su bili u zatvoru. Dovođenje stranih zatvorenika na tzv. Kosovo, kao i azilanata iz evropskih zemalja, o čemu se takođe razmatra, nije ispravno i tzv. kosovske institucije to ne bi trebalo da rade ni iz jednog razloga. Imamo mnogo problema kao društvo i njihovo prihvatanje nije dobro rešenje“, navodi ona.
Ljama ističe da se ovakav njen stav ne odnosi na zatvorenike tzv. kosovskog porekla.
„Što se tiče osuđenika kosovskog porekla, naravno da je to prihvatljivo, možda je čak i neophodno da budu prebačeni na Kosovo, jer su kosovski građani. To važi i za Srbe i za ljude bilo koje druge nacionalnosti. Ali, što se tiče zatvorenika iz drugih država, ja sam potpuno protiv. Ne mislim da to na bilo koji način koristi kosovskom društvu“, izričita je ona.
Kada su u pitanju centri za prihvat migranata, podseća da EU ima sporazume o vraćanju migranata sa Turskom i sa nekim državama u Africi, koji koštaju mnogo, ali funkcionišu jer su te zemlje „srednja stanica“ za ilegalne imigrante.
„tzv. Kosovo, Albanija i balkanski region nemaju veze sa ovakvim imigrantima. Imamo svoje imigrante i azilante u Evropi, koje uvek možemo da vratimo, ali ne da nam dovode migrante iz Afrike i sa Bliskog istoka, jer bi se oni slobodno kretali, a mi imamo i izazove sa ekstremizmom. Po mom mišljenju, nije dobra ideja dovoditi ovakve ljude u društvo koje samo po sebi ima svoje ranjivosti“, zaključuje analitičarka iz Prištine.
Ekonomska dobit manja od političke
Za razliku od nje, istraživač Studija bezbednosti iz Beograda Nikola Vujinović smatra da ovi sporazumi imaju više politički nego ekonomski značaj.
„Iako je to, da kažem, simpatičan način ekonomskih investicija, ekonomska dobit od toga je mnogo manja od političke dobiti“, rekao je Vujinović za Kosovo onlajn i dodao da ovakvi sporazumi, ipak, neće ubrzati put tzv. Kosova ka međunarodnim organizacijama.
„Albanska zajednica to predstavlja kao zahvalnost prema državama koje su podržale njihovu nezavisnost. U suštini, radi se o pokušaju da se dobiju političke usluge u budućnosti, kada bi eventualno neke prepreke, poput puta ka Evropskoj uniji ili Savetu Evrope, bile uklonjene“, objašnjava Vujinović.
Upozorava da realizacija ovih sporazuma može predstavljati ozbiljan rizik ne samo za tzv. Kosovo, već i za ceo region.
„Ako pogledamo brojke koje su najavljene u medijima, radi se o oko trista zatvorenika koje Belgijanci razmatraju da dovedu na tzv. Kosovo. Primeri bekstva iz zatvora su česti, nasilje je prisutno, i to nisu benigni slučajevi saobraćajnih prekršaja ili neplaćanja poreza - reč je o teškim kriminalcima: ubistvima, organizovanom kriminalu, narkomafiji. Nije slučajno što Belgija insistira na ovom pitanju, imajući u vidu ko vodi ključne kriminalne grupe u zapadnoj Evropi“, upozorava Vujinović.
On dodaje da zatvorenici koji bi eventualno bili deportovani nisu samo sa Kosova, već i iz Albanije, Crne Gore i Severne Makedonije, što bi Kosovo pretvorilo u čvorište bezbednosne pretnje.
„Kako će funkcionisati ta bezbednost? Da li će biti na nivou tzv. kosovskih zatvorskih institucija ili na nivou zapadnih zatvorskih sistema? Zatvori na Zapadu su mnogo rigidniji nego kod nas u regionu, i to moramo imati na umu. Da li će biti tako - ne znam. Nadam se da hoće, ako uopšte do realizacije i dođe“, zaključuje Vujinović.
Nedostatak transparentosti
Politički analitičar iz Tirane Ben Andoni takođe je ocenio da sporazumi o prihvatu stranih zatvorenika koje nude Danska i Belgija otvaraju brojna pitanja - od mogućeg kršenja ljudskih prava do bezbednosnih rizika i nedostatka transparentnosti.
„Prvi problem koji se ovde pojavljuje jeste pitanje kršenja ljudskih prava. Nakon što te osobe odsluže kaznu, da li će se vratiti u Belgiju ili ne? Oni koji imaju dozvolu boravka mogu se vratiti, ali ostali, koji je nemaju, najverovatnije će ostati u našim zemljama. Nakon zamrzavanja njihove imovine, nemaju gde drugde da odu, već će ostati ovde u Albaniji i na tzv. Kosovu“, upozorio je Andoni za Kosovo onlajn.
Dodao je da u javnosti, i u Albaniji i na tzv. Kosovu, postoji zabrinutost zbog nedostatka transparentnosti u vezi s ovim sporazumima.
„Mediji su bili primorani da informacije dobijaju nezvanično, već iz izvora druge ili treće ruke, najčešće danskih, a sada i belgijskih. S druge strane, oni žele da iskoriste potrebe Albanije i tzv. Kosova, koji koriste svaku priliku da se približe Zapadu, posebno u procesu integracija, što je izraženije na tzv. Kosovu koje i dalje nije dobilo status kandidata“, istakao je analitičar.
Prema njegovim rečima, Danska i Belgija „veoma dobro“ koriste ovu situaciju kako bi izbegle prenatrpanost svojih zatvora.
„Kako će javnost ovo prihvatiti, još se ne zna. U Tirani vlada velika apatija i gotovo potpuna nezainteresovanost, dok ni na tzv. Kosovu ovo pitanje nije postalo centralna tema, jer se Aljbin Kurti suočava s velikim problemima u formiranju nove vlade i mogućnošću vanrednih izbora“, rekao je Andoni.
Bezbednosna pretnja
Analitičar upozorava i na bezbednosne izazove koji bi mogli nastati ukoliko bi zatvorenici iz Belgije bili prebačeni u Albaniju ili na tzv. Kosovo.
„Neki od tih ljudi su pojedinci visokog rizika. Prisluškivanjem Skaj telefona dokazano je da su umešani u kriminalne aktivnosti. Ta prisluškivanja razotkrila su ubistva, pranje novca, kao i korišćenje luke Antverpen za krijumčarenje. Albanske kriminalne grupe već igraju važnu ulogu u Evropi, i njihov povratak u region nesumnjivo bi predstavljao pretnju“, upozorio je Andoni i još jednom istakao jaku želju tzv. Kosova za međunarodnom podrškom.
„Tzv. Kosovo pre svega želi da ga strani faktor poštuje, pa je spremno da potpiše gotovo bilo kakav sporazum kako bi ojačalo odnose s međunarodnim partnerima“, zaključio je Andoni.
Kosovo onlajn
BONUS VIDEO
Komentari (2)