Na neuspelom protestu blokadera u Novom Sadu javnosti je predstavljen plan koji je mnoge ostavio u neverici – lustracija kao zvanični politički program. Ono što je juče izgovoreno pred kamerama i šačicom prisutnih više ne može da se podvede pod političko mišljenje ili stav. To je otvorena i opasna pretnja društvu.

Pod maskom navodnog „očišćenja“ i „isceljenja“, blokaderi zagovaraju uvođenje lustracije putem zakona, ali ne zbog korupcije, kriminala ili zloupotreba položaja, već isključivo zbog – pogrešnog mišljenja. Drugim rečima, svako ko ne razmišlja kao oni postaje meta.

Ovako nešto ne postoji nigde u svetu u obliku u kojem ga blokaderi zamišljaju. Čak ni u najliberalnijim i najotvorenijim društvima ne postoji praksa da se politički neistomišljenici brišu iz sistema samo zato što misle drugačije. Međutim, za blokadere je, izgleda, sasvim prihvatljivo da se društvo „leči“ tako što će se pojedinci javno obeležavati i progoniti.

Logično se nameće pitanje – gde je kraj? Danas lustracija, sutra spiskovi „nepodobnih“, a prekosutra fizički obračuni? Građani s pravom izražavaju strah i pitaju se da li će sledeći korak biti javni linč svih koji ne tapšu u blokaderskom ritmu i ne ponavljaju njihove parole.

Suština cele priče potpuno je jasna: ovo nije borba za bolje i pravednije društvo, već pokušaj da se nametne jednoumlje. Po toj logici, ko nije sa njima – automatski je protiv njih. To više nije politika, već opasna ideologija koja deli narod, širi strah i ruši temelje svakog slobodnog društva.

Građani imaju pravo da znaju istinu. Iza velikih i bombastičnih reči o „pravdi“ i „moralnom čišćenju“ krije se jednostavan, ali vrlo opasan plan – ućutkati sve koji ne misle isto. Upravo u tome leži pravi skandal.

Na istom protestu jedan od blokadera izneo je i tvrdnju da se u Srbiji deca leče SMS porukama, pokušavajući da prikaže državu kao neodgovornu i bezosećajnu. Reč je o još jednom primeru najjeftinijeg populizma, koji nema nikakvo uporište u činjenicama.

Istina je potpuno drugačija. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić, zajedno sa najvišim državnim rukovodstvom, učinio je za lečenje dece u Srbiji više nego što su sve prethodne blokaderske vlasti pre 2012. godine mogle čak i da zamisle. Uprkos tome, blokaderi danas bez imalo stida ponavljaju da država ne brine o deci i da se ona leče isključivo putem SMS poruka.

Brojke i grafikoni jasno i nedvosmisleno razbijaju ovu gnusnu laž i pokazuju kolika je razlika između izdvajanja za najteže bolesne mališane nekada i onoga što se izdvaja danas.

Podaci prikazani na grafikonima precizno pokazuju koliko je sredstava ulagano u lečenje retkih bolesti, kako kod dece tako i kod odraslih, pre 2012. godine, a koliko nakon dolaska Srpske napredne stranke i Aleksandra Vučića na vlast.

Prvi grafikon pokazuje da je pre 13 godina država za ove namene izdvajala svega 130 miliona dinara godišnje. U 2026. godini taj iznos dostigao je čak 10 milijardi i 200 miliona dinara, što predstavlja povećanje od neverovatnih 90 puta u odnosu na period blokaderske vlasti.

Još porazniji su podaci o broju pacijenata obolelih od retkih bolesti koji su dobijali terapiju. Pre 2012. godine država nije finansirala lečenje nijednog pacijenta – broj je bio nula. U 2012. godini lečeno je svega osam pacijenata, dok danas terapiju prima čak 930 obolelih, uz jasan trend daljeg rasta.

Ogroman pomak posebno se vidi kada je reč o lečenju dece u inostranstvu. Sledeći grafikon pokazuje da je od 2013. do 2025. godine na lečenje van zemlje poslato ukupno 5.873 dece. Poređenja radi, u periodu od 2008. do 2012. godine lečeno je svega 440 mališana, što znači da je broj dece kojoj je država omogućila lečenje u inostranstvu povećan više od 13 puta.

Još jedan grafikon dodatno razotkriva istinu o odnosu države prema deci oboleloj od retkih bolesti. Pre 2012. godine država nije učestvovala u lečenju nijednog deteta, dok je 2025. godine taj broj dostigao 296 dece koja se leče o trošku države.

Poslednji grafikon pokazuje koliko je država izdvojila za inovativne lekove. U periodu od 2007. do 2012. godine izdvojeno je svega 19,2 milijarde dinara, dok je od 2013. do 2025. godine ta suma porasla na čak 218,7 milijardi dinara.

I posle svega toga, blokaderi i dalje imaju obraza da tvrde kako država ne vodi računa o deci i da se ona danas leče SMS porukama.