Na dugo najavljivanom skupu blokadera u Novom Sadu, na bini se pojavio mladić u potpunom transu, izgubljen u sopstvenim mislima, dok su iz njega izlazile nepovezane rečenice i poruke bez ikakvog smisla. Jednom rečju – Nobelovac.

Kao i na svakom najavljivanom „istorijskom“ skupu blokadera, i ovaj put imamo već viđeni scenario – bine, razglasi, parole, sve spremno za promenu sveta, a onda muk.

Da nije tužno, bilo bi smešno

Na binu izlazi Kosta Golubović, vidno dezorijentisan, sa tupim pogledom koji luta kao signal na starom televizoru, i kreće da priča. On ne govori, već nabraja nepovezane rečenice, skače sa teme na temu, meša parole, viče „bunga, bunga“.

Masa tapše, a zdrav razum traži izlaz

Dok se reči sudaraju jedna s drugom bez ikakvog smisla, ostaje utisak da ni on sam ne zna šta je hteo da kaže. Sve to uz grimase i gestikulaciju upitnog porekla. I sada dolazimo do ključnog pitanja koje visi u vazduhu: je l’ to ta mladost? Je li ovo ta snaga koja treba da preuzme kormilo, da nas vodi i predvodi državu?

Na skupu u Novom Sadu vijori se zastava Albanije

Na skupu je zabeležen još jedan paradoks koji baca senku na stvarne motive skupa. Među okupljenima se vijorila zastava Albanije, što otvara pitanje šta takav simbol predstavlja na protestu čija je osnovna poruka, makar deklarativno, jedinstvo?

Umesto slike sloge i zajedničkog cilja, skup je obeležio skandalozan obračun u sopstvenim redovima. Došlo je do koškanja među učesnicima, čime su dodatno ogoljeni unutrašnji nesporazumi i podeljenost. Prizori sa lica mesta jasno ukazuju da jedinstvo među blokaderima ne postoji, dok prisustvo stranih nacionalnih simbola ostaje bez jasnog objašnjenja i dodatno podgreva sumnje u stvarne motive skupa.

(NS Uživo)