Status koji je na društvenim mrežama objavio Toma Lovreković otvorio je pitanje o kome se u javnosti retko govori otvoreno, ali koje sve više građana postavlja u tišini. U kratkoj, ali oštroj objavi, Lovreković je javno prozvao krugove koji sebe predstavljaju kao moralnu i „antifašističku“ elitu, dovodeći u pitanje njihovu doslednost i iskrenost.

On je ukazao na činjenicu da se upravo oni koji najglasnije govore o antifašizmu i istorijskim lekcijama nisu pojavili na Keju žrtava Racije na godišnjicu jednog od najstrašnijih zločina u istoriji Novog Sada. Lovreković je u objavi postavio direktno pitanje da li su ti krugovi položili venac stradalim Srbima, Jevrejima i Romima, ili za takav čin nisu imali vremena.

Posebno je naglasio kontrast između javnih nastupa, protesta i političkih poruka koje ti akteri svakodnevno šalju, i potpunog izostanka na mestu koje simbolizuje stvarnu tragediju i stradanje. Prema njegovoj poruci, antifašizam koji se ne pokazuje u trenucima kada je to najvažnije ostaje samo parola, bez stvarnog sadržaja.

Godišnjica Racije, kako je poručeno u objavi, nije politički događaj niti prilika za samopromociju, već dan tišine, sećanja i poštovanja prema nevinim žrtvama. Izostanak onih koji se najčešće pozivaju na antifašističke vrednosti, prema tumačenju Lovrekovića, otkriva jasne dvostruke standarde.

Njegova objava izazvala je brojne reakcije na društvenim mrežama, gde su se mnogi korisnici složili da se sećanje na žrtve ne može koristiti selektivno i po potrebi. Kako je poručeno u komentaru koji se širi mrežama, antifašizam bez poštovanja prema stvarnim žrtvama ostaje samo politička poza.