Zahvaljujući uredniku Radara, Vuku Cvijiću, i njegovoj koleginici Jasmini Čolak, trenutno zaposlenoj kao osobi zaduženoj za medije u kabinetu specijalnog tužioca za organizovani kriminal Mladena Nenadića, srpska javnost imala je priliku da da sazna da je situaciju u ovom tužilaštvu daleko gora nego što se to mislilo.

Tu stvarnu sliku katastrofalnog stanja u ovom tužilaštvu nisu otkrili režimski mediji, već oni koji mesecima unazad pokušavaju da opravdaju izostanak bilo kakvih rezultata JTOK-a i bivšeg čačanskog policajca predstave kao vanrednog tužioca, nedodirljivog profesionalca i simbola „borbe protiv mafije“.

U članku koji je ekskluzivno objavljen na portalu Radar, Vuk Cvijić pokušava da srpsku javnost zastraši tezom da će veliki broj istraga nestati ukoliko se izvrši revizija načina na koji je Zagorka Dolovac godinama upućivala tužioce u Tužilaštvo za organizovani kriminal, i to bez jasnih kriterijuma i merila. Upravo ta teza, međutim, ne samo da je neutemeljena, već je otvorila prostor da se u punom svetlu sagleda stvarni (ne)rad ovog tužilaštva, odgovornost njegovog šefa Mladena Nenadića, kao i dugogodišnja institucionalna nesposobnost vrhovne javne tužiteljke Zagorke Dolovac.

Tako smo saznali da se u TOK-u vode istrage o ubistvima koja su se desila 2000. godine, dakle pre 26 godina, kao i da su pojedini tužioci na upućivanju od 2005., odnosno čak 21 godinu. 

"U TOK-u radi 20 od planiranih 25 tužilaca, a prema amandmanu koji je podnela poslanica SNS Olja Petrović njih 11 bi prestalo da radi u roku od 30 dana od usvajanja „njenog“ predloga. Tužioci koji su upućeni na rad iz drugih tužilaštava bili bi tako vraćeni u svoja matična tužilaštva", piše Radar i dodaje da su upućivanjem zahteva za informacije od javnog značaja dobili podatke o tome koji bi tužioci bili vraćeno u svoja matična odeljenja i daju interpretaciju daljih dešavanja, ukoliko bi do toga došlo. 

Cvijić zatim počinje sa tužiocem Milenkom Mandićem, koji se na upućivanju u Tužilaštvu za organizovani kriminal nalazi još od 2005. godine. Drugim rečima, punih 21 godinu. Za sve to vreme, odnosno tokom 16 godina koliko je Zagorka Dolovac na čelu vrhovnog tužilaštva, taj problem nije rešen, niti su ključna tužilaštva popunjena potrebnim kadrovima, iako je poznato da se na konkurse redovno javlja dovoljan broj tužilaca. Međutim, imajući u vidu da se desilo da jednom prilikom nije sazvala sednicu VST, a gde se odlučuje o primanju novih kadrova u red tužilaca, skoro dve godine, dobro je da uopšte tužilaštvo i radi. 

Milenko Mandić, za koga Cvijić tvrdi da je zadužen za 29 predistraga i 11 slučajeva međunarodne pravne pomoći (MPP), a vodi istrage i na suđenjima u šest slučajeva protiv 82 osobe, nedavno je došao u postao glavna tema domaćih medija, budući da je u slučaju, koji Cvijić ne pominje, od strane osumnjičenog inspektora Dejana Milenkovića optužen za učešće u likvidaciji svedoka saradnika u slučaju ubistva advokata Miše Ognjanovića. 

Tužilac Goran Jović u TOK je upućen 2017. godine, takođe vodi zavidan broj istraga, od kojih se nijednoj ne vidi kraj. Pa tako jedna od istraga kojima ga hvali urednik Radara jeste i istraga povodom ubistva Nikole Uskokovića Skoleta koja traje već pet godina. 

Predrag Ćetković ne zaostaje za svojim kolegama, iako je u ovo tužilaštvo upućen 2021. godine, ni on, a očigledno ni njegov prethodni, nisu uspeli da reše slučaj Miše Banane, koji je iz Srbije pobegao pre više od decenije. Isti tužilac vodi predmet i protiv osumnjičenih za pljačku vile Tamare Ekslton, koja se desila 2019. godine. 

Pobednik u ovoj trci čija istraga duže traje, odnosno koje sve istrage nikada neće biti rešene dokle god tužilaštvom za organizovani kriminal šefuje Mladen Nenadić, svakako je Aleksandar Isailović, koji vodi istragu Željka Maksimovića Make između ostalog i zbog ubistva policijskog generala Boška Buhe koji je ubijen 2002. godine. Ono što odlikuje sve ove tužioce jeste da većina njihovih osumnjičenih pre završi pod zemljom, nego u zatvoru. Tako je nedavno jedan od klijenata tužioca Isailovića, Živko Bakić ubijen dok je šetao na Avali sa nanogvicom.

Tužiteljka Mirjana Jovanović upućena je pre dve godine, ali već u svojim rukama ima niz slučajeva koji nemaju epilog, ili su unapred izgubljeni. Između ostalog jedan od slučajeva koje vodi jeste "Nadstrešnica". Istraga koju je pokrenulo Više javno tužilaštvo u Beogradu, a koja je zatim po nalogu Zagorke Dolovac, ekspresno oduzeta i prebačena u ovaj Bermudski trougao u tužilaštvu. 

Svoje mesto u TOK-u pronašao je i Aleksandar Barac iz Novog Sada, tužilac koji je u javnost dospeo tako što se njegov potpis našao na naredbi za sprovođenje istrage u slučaju Nadstrešnica, iako je u tom momentu Barac bio van zemlje, na letovanju u Sardiniji. Kasnijom istragom naše redakcije utvrđeno je da je dokument kojim se naređuje sprovođenje istrage protiv bivših ministara Gorana Vesića i Tomislava Momirovića, a gde se nalaze potpisi još troje tužilaca, umesto Baraca potpisala Nataša Trninić, zamenica tužioca i dugogodišnji kadar vrhovne tužiteljke Zagorke Dolovac.

Na upućivanju u TOK je i dalje tužiteljka Nataša Trninić koja je počinila krivično delo falsifikovanja službene isprave, odnosno neovlašćenog potpisivanja u ime drugog tužioca, što do danas nije dobilo sudski epilog, niti je bilo razlog da se preispita njeno prisustvo u Tužilaštvu za organizovani kriminal.

Epilog se, posle svega navedenog, nameće sam po sebi, svi ovi tužioci godinama i decenijama, sede u Tužilaštvu za organizovani kriminal, istrage se razvlače bez ikakvog konačnog ishoda, osumnjičeni ili oštećeni pre umru, nego se slučaj završi. Brojke samo kojima urednici prozapadnih medija pokušavaju da zastraše javnost, jesu strašne jer konkretnih presuda i pravosnažnih rezultata - nema. Zato je opasna i potpuno neutemeljena teza koja se plasira kroz prozapadne medije, da će „slučajevi nestati“ ukoliko se upućeni tužioci vrate u svoja matična tužilaštva.

Kako je s pravom primetio advokat Vlada Gajić, slučaj ne nestaje zato što je jedan tužilac sklonjen, penzionisan ili umro, jer predmet ne pripada tužiocu, već državi.

„Kad tužilac ode, predmet preuzima neko drugi“, istakao je Gajić, uz ocenu da je u Tužilaštvu za organizovani kriminal to „neko drugi“ odavno morao da preuzme posao, jer je bilans rada ovakvog sastava, poražavajući.