U poslednje vreme sve je teže ignorisati činjenicu da napadi na Srpsku pravoslavnu crkvu nisu sporadični niti slučajni, već deo šire i planske kampanje određenih političkih i ideoloških krugova. Blokaderi i oni koji ih podržavaju sve otvorenije pokazuju da im je jedan od osnovnih ciljeva potiskivanje, obesmišljavanje, pa čak i ukidanje SPC kao institucije koja vekovima predstavlja oslonac srpskog naroda. Srpska pravoslavna crkva nije samo verska zajednica, već jedan od najvažnijih stubova nacionalnog identiteta, čuvar istorije, tradicije i duhovnog kontinuiteta, kao i simbol sabornosti i jedinstva u najtežim trenucima kroz koje je srpski narod prolazio.

U nedostatku ozbiljnih argumenata, ideja i tema kojima bi napali aktuelnu vlast u Srbiji, blokaderi su se okrenuli provokacijama i manipulacijama. Tako su na Savindan namerno došli ispred Hrama Svetog Save u Beogradu kasno uveče nakon što je hram već bio zatvoren kako bi po noći pokušali da „prelome slavski kolač“. Cilj ove akcije bio je da se kasnije u javnosti plasira lažni narativ da im je zabranjen ulazak u hram iako je bilo reči o namernom i smišljenom potezu. Nakon tog neuspešnog pokušaja, usledio je novi i još žešći udar na Srpsku pravoslavnu crkvu.
Ovog puta ulogu glavnih napadača preuzeli su jedan „anonimni profesor“, koji već nedeljama bez ikakvog obzira i mere napada državu, vlast i crkvu putem medija bliskih blokaderima, kao i Milan St. Protić, večiti dežurni tumač istorije i ideolog ovog pokreta. U vikend-izdanju lista „Danas“ Protić je objavio tekst u kome se na krajnje neprimeren i uvredljiv način obračunava sa SPC.
Pod naslovom „Ni srpska, ni pravoslavna, ni crkva“ ovaj tekst izazvao je burne reakcije i oštre osude velikog broja građana Srbije. Bez ikakvog osećaja odgovornosti, bez konteksta i činjenične osnove, autor pokušava da predstavi Srpsku pravoslavnu crkvu kao glavnog krivca za sve društvene probleme i podele u zemlji.

U svom pamfletu Protić se obraća sveštenstvu rečnikom koji su mnogi ocenili kao otvoreno uvredljiv i nedostojan javnog prostora, dovodeći u pitanje njihovo pravo da služe vernicima i optužujući ih za bezbožništvo. Takvi navodi nisu uvredili samo pripadnike sveštenstva, već su duboko povredili verska osećanja velikog broja vernika kako u Srbiji, tako i u rasejanju.
Nedugo pre toga, u istom mediju objavljen je još jedan tekst u kome se, kako mnogi smatraju, u ime i za račun blokadera na najgrublji način vređaju Isus Hrist i sami temelji hrišćanske vere. U tom tekstu se otvoreno zagovara oduzimanje crkvene imovine, uz izražavanje žaljenja što crkveni velikodostojnici nisu bili predmet takozvane lustracije.
Autor tog pamfleta potpisuje se kao „Prijatelj studenata“, odnosno „anonimni profesor“, a već sam naslov „Svetosavski grehovi SPC“ izazvao je zgražavanje i snažne reakcije javnosti.

Prave i proteste da  spreče izgradnju crkve 

Podsećanja radi, jedan od poslednjih u nizu brutalnih napada na Srpsku pravoslavnu crkvu desio se u režiji ideologa blokadera, novosadskog profesora Dinka Gruhonjića, koji je u Novom Sadu pozivao na protest protiv izgradnje crkve na Limanu. Iako je skup bio najavljivan uz veliku medijsku pompu, protest je doživeo potpuni debakl i završio se bez značajnijeg odziva građana.

Udarili i na Svetog Savu 

Javnost je ostala zgrožena nakon izjave jedne od blokaderskih profesorki, kada je Svetog Savu, najznačajniju ličnost srpske duhovne i prosvetiteljske istorije, okarakterisala kao karijeristu. Ovakva ocena, izrečena bez istorijskog utemeljenja i s očiglednom ideološkom namerom, doživljena je kao direktan napad ne samo na ličnost Svetog Save već i na temelje srpske kulture, obrazovanja i identiteta. Za mnoge građane ta izjava predstavljala je još jedan dokaz dubokog nerazumevanja, ali i svesne provokacije usmerene protiv najvažnijih simbola srpskog naroda.