Sirene nisu morale da zavijaju, uzvičnici su to odradili umesto njih. Mrežom X se pronela dramatična vest: marice su privele studente i granjanje. Ne građane. Ne ljude. Granjanje.

Objavu je potpisao nalog Pravni u blokadi, a zatim ju je – za svaki slučaj – isti taj nalog retvitovao sam sebe, uz dodatne uzvičnike, da bi granjanje shvatilo ozbiljnost trenutka. Jer kad već nema smisla, važno je da bar ima dramatike.

Da se razumemo: granjanje nije blokirano. Ono je privedeno zbog blokada. Zbog onih blokada koje su ostale same sebi svrha, pošto fakulteti odavno rade u redovnom režimu. Ali blokade moraju da traju. Ne zbog cilja, već zbog navike.

Blokaderi koji više ne znaju ni šta tačno blokiraju, sada proizvode situacije u kojima je svaka intervencija policije dokaz „represije“, a svaka sopstvena greška – dokaz „otpora“. Čak i kada je greška gramatička.

Isti ti ljudi koji su studente sa prosekom 10 nazivali nepismenima, lepili im etiketu „ćaci“ i zabranjivali im da pohađaju nastavu zbog navodnog grafita, danas javno pokazuju da je pismenost kod njih promenljiva kategorija. Posebno pod pritiskom uzvičnika.

A kada se ispostavilo da je famozni grafit, zbog kog su „ćaci“ danima razapinjani, najverovatnije delo samih blokadera? Tišina. Bez retvita. Bez uzvičnika. Granjanje se povuklo u senku.

Najnoviji pokušaj „otpora“ bio je da se blokira početak izgradnje akvaparka. Ne zbog projekta. Ne zbog plana. Već zato što se nešto pokreće. A sve što se pokreće – mora da se blokira. Ako ne znaš zašto, još bolje.

Beograd je već gledao slične epizode. Sećamo se epske bitke sa fontanom na Slaviji, kada je sistem uzdrman sipanjem šampona u vodu. Fontana je, poražena tim herojskim činom, ostala da stoji. Postala je simbol Slavije. Revolucija – ne baš.

Ali jedno je, uprkos svemu, uvek ostajalo – glupost!

Ona se ne gradi, ne ruši i ne blokira.

Ona se – umnožava.

I grana među granjanima.

(24sedam.rs)