Srpski lovci MiG-29 postali su jedini avioni u Evropi koji poseduju hipersonične udarne sposobnosti, ostavljajući iza sebe čak i baze Sjedinjenih Američkih Država raspoređene na Starom kontinentu, navodi američki specijalizovani magazin Military Watch.

Vojska Srbije tako je postala prva oružana sila u Evropi koja je nabavila kineske hipersonične balističke rakete i integrisala ih na svoje lovce MiG-29, čime je, prema pisanju američkih medija, napravljen veliki iskorak u povećanju vatrene moći.

Analiza pokazuje da ovakav razvoj događaja ima snažan efekat odvraćanja prema svakome ko bi razmatrao napad na Srbiju, ali i predstavlja još jedan dokaz strateške politike države, u kojoj je očuvanje mira i stabilnosti postavljeno kao jedan od glavnih ciljeva nacionalne strategije „Srbija 2030“.

Revolucija u vatrenoj moći

Prema pisanju magazina Military Watch, u toku je svojevrsna revolucija u povećanju vatrene moći srpskog vazduhoplovstva.

Fotografija na kojoj se vidi lovački avion MiG-29 Ratnog vazduhoplovstva Srbije sa dve balističke rakete kineske proizvodnje pokazuje da je Srbija postala drugi strani korisnik tog tipa raketa.

U tekstu pod naslovom „Prve hipersonične balističke rakete u Evropi: srpski lovci MiG-29 integrisali kinesko naoružanje za revolucionarno povećanje vatrene moći“, američki portal navodi da je time značajno proširena udarna sposobnost tih aviona.

Kako se ističe, brzina rakete koja prelazi šest maha čini srpske MiG-29 prvim lovcima u Evropi sa hipersoničnim udarnim sposobnostima.

Magazin takođe napominje da nijedan drugi lovački avion na evropskom kontinentu nije integrisao rakete vazduh-zemlja koje mogu dostići hipersonične brzine, uključujući i avione američkog ratnog vazduhoplovstva raspoređene u brojnim bazama širom Evrope.

Nova snaga i nova dimenzija

Pukovnik u penziji Aleksandar Mihailović objašnjava da nabavka ovih raketa ima veliki značaj za Srbiju jer joj daje novu snagu i dodatnu dimenziju u aktuelnom globalnom geopolitičkom trenutku, ali i u regionalnom kontekstu.

Prema njegovim rečima, raketa CM-400 spada u hipersonične projektile i kreće se brzinom između pet i šest maha, dok njen domet iznosi između 240 i 400 kilometara.

On ističe da je značajno i to što je srpsko vazduhoplovstvo prilagodilo svoje avione kako bi mogli da nose ovakvo naoružanje.

To znači da avion može dodatno da prenese raketu oko 200 kilometara napred, ispali je sa bezbedne udaljenosti i potom se udalji sa mesta dejstva.

Mihailović navodi da se ova raketa često naziva i „ubica nosača aviona“, što dovoljno govori o njenoj snazi i potencijalu.

Takođe objašnjava da se radi o kvazi-balističkoj raketi, koja se razlikuje od klasičnih balističkih projektila.

Dok klasične balističke rakete imaju predvidivu putanju, ova raketa može tokom leta da menja pravac i manevriše kada registruje radarsko osmatranje, čime otežava pokušaje presretanja.

On dodaje da ovakav sistem ima ogroman značaj za Srbiju, naročito kada se uzme u obzir kontinuirana modernizacija vojske i ulaganja u odbrambene sisteme koja se sprovode već godinama.

Prema njegovom mišljenju, sve to predstavlja snažan adut koji može da odvrati potencijalne pretnje.

Mihailović naglašava da ova modernizacija šalje poruku da Srbija jača svoju odbrambenu sposobnost, ali da to ne znači agresivne namere prema susedima.

Naprotiv, kako kaže, snažna odbrana može doprineti stabilnosti i saradnji u regionu, jer jasno pokazuje da eventualni napad ne bi bio isplativ.

On dodaje da snažna vojna i odbrambena industrija u savremenom svetu ima i politički značaj, jer doprinosi očuvanju mira i stabilnosti, ali i ekonomskom razvoju države.

Smanjenje bezbednosne dileme

Darko Obradović iz Centra za stratešku analizu smatra da je prirodno da jedna suverena država, poput Srbije, ima dobro opremljenu vojsku i da unapređenje vojnih sposobnosti ne bi trebalo da iznenađuje.

Prema njegovim rečima, Srbija svake godine ulaže u jačanje svojih kapaciteta odvraćanja.

On objašnjava da je u ovom slučaju reč o kineskim raketama koje su integrisane u postojeće borbene platforme srpskog vazduhoplovstva.

Sam domet raketa i njihove tehničko-taktičke karakteristike, kako navodi, povećavaju strateški trošak eventualnog napada na Srbiju.

Obradović dodaje da Srbija, koja ima jednu od najuglednijih vojnih industrija u ovom delu sveta, ima mogućnost da u budućnosti redefiniše svoju bezbednosnu i spoljnopolitičku strategiju.

Cilj takvog pristupa bio bi da se izbegne prevelik strateški pritisak balansiranja između različitih partnera, ali i da se istovremeno ojača saradnja sa vodećim svetskim državama kako bi se smanjile bezbednosne dileme u regionalnom okruženju.

Reakcije iz regiona

Napredak srpske vojske nedavno je komentarisao i hrvatski ministar odbrane Ivan Anušić.

On je rekao da srpska vojska već godinama ulaže značajna sredstva u modernizaciju svojih snaga.

Prema njegovim rečima, Srbija trenutno raspolaže ozbiljnim ofanzivnim sistemima koji su veoma kompleksni i skupi i koji se nabavljaju već nekoliko godina.

Anušić je naveo da, prema informacijama koje ima hrvatska strana, Srbija poseduje hipersonične rakete dometa oko 300 kilometara koje dostižu brzinu od šest maha.

On je dodao da se radi o veoma ozbiljnom naoružanju i izrazio nadu da će takve rakete ostati u skladištima i da neće biti korišćene.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić ranije je komentarisao slične izjave, navodeći da Hrvatska nije zabrinuta zbog opasnosti, već zbog činjenice da ne želi da vidi snažnu Srbiju.

(Kurir)