Izaslanik predsednika Republike i savetnik za regionalna pitanja Miloš Vučević poručio je večeras da je martovski Pogrom nad Srbima na Kosovu i Metohiji 2004. godine predstavljao potpuni slom međunarodnog prava i upozorio da trajni mir među narodima ne može postojati ako se zasniva na očiglednoj nepravdi.

Govoreći na Komemorativnoj akademiji povodom Dana sećanja na Pogrom 2004. godine, održanoj u Narodnom pozorištu u Beogradu, Vučević je istakao da zločini počinjeni nad srpskim narodom, njegovim svetinjama i domovima predstavljaju trajnu opomenu i obavezu.

Naglasio je da postoje dva zadatka koja moraju zauvek ostati pred srpskim narodom – da se zločin nikada ne zaboravi i da se nikada više ne ponovi.

Prema njegovim rečima, tokom samo dva dana organizovanog nasilja u martu 2004. godine, albanski ekstremisti sproveli su sistematski, unapred planirani i brutalni progon srpskih civila, uključujući starce, žene i decu.

Istakao je da je razmera mržnje i uništavanja bila takva da se teško može opisati bilo kojim rečima.

Vučević je ukazao da se od srpskog naroda ne može očekivati da zaboravi spaljene crkve, stotine uništenih kuća i potpuno razrušena naselja, jer su to rane koje i danas traju.

"Do danas živimo bez suđenja počiniocima, bez odgovornosti i bez istine. Mi smo dužni da onima koji su proterani jasno kažemo - niste i ne smete biti zaboravljeni. Dužni smo to sebi, njima, dužni smo to našoj istoriji", poručio je on.

Podsetio je da se sve to dogodilo pred očima međunarodnih snaga – pripadnika KFOR-a i UNMIK-a, kao i celog, kako je naveo, takozvanog civilizovanog sveta, koji je, kako kaže, odlučio da tu tragediju ignoriše.

Vučević je ocenio da je to bila velika sramota čovečanstva.

"U pogromu koji je učinjen nad srpskim narodom tog kobnog marta desilo se sve ono najgore za nas, sve ono što su ti koji su to sprovodili, pripremali, sanjali, spreman sam da kažem godinama, decenijama, možda i vekovima. Za to nema opravdanja", rekao je Vučević.

Dodao je da i danas, kada se pomisli na 17. mart 2004. godine, ostaje osećaj užasa zbog razmera nasilja, bezumne mržnje i brutalnog uništavanja, kao i prizora ljudske patnje.

Naglasio je da je cilj takve ideologije tada, kao i danas, bio da Srbi nestanu sa Kosova i Metohije.

"Meni je lično do danas ostala urezana scena iz Podujeva kada onaj bezumnik i bednik lomi krst hrama Srpske pravoslavne crkve. Mi Srbi nikada tu scenu ne treba da zaboravimo iz svog pamćenja i uvek treba da je vidimo pred sobom", rekao je Vučević.