Mladen Nenadić je pred praznom salom na Pravnom fakultetu, ali pred upaljenim kamerama, izneo toliko spornih i neodrživih tvrdnji, jedino što nije objasnio, a to je ono što narod najviše zanima, šta je radio tajno 15. marta u Tirani, navode mediji.

Tvrdnja kako TOK nema saradnju sa policijom i da su im ruke vezane, najbolje sa razbija na primeru otetog predmeta Konjuh.

Dakle istragu i sve predistražne radnje u Konjuhu nije vodilo Tužilaštvo za organizovani kriminal (TOK), već Više javno tužilaštvo (VJT) u Beogradu, navode mediji. 

Sama realizacija hapšenja demantuje Nenadića, akciju hapšenja nisu izveli tužioci, konkretno Irena Bjeloš koja je predmet dobila bukvalno pred samo hapšenje, a koju Nenadić označava kao osobu koja je kažnjena i zato vraćena u Više javno tužilaštvo, svesno prikrivajući činjenicu da je Bjeloš isteklo upućivanje i da je to razlog vraćanja u matično tužilaštvo, nego je hapšenje izvršila policija.

Tačnije pripadnici Uprava kriminalističke policije, prenose mediji. Postavlja se pitanje kako je moguće da saradnja "ne postoji" dok policajci po nalogu istog tog TOK-a hapse osumnjičene i zaplenjuju tone kanabisa?

Jasno je da Nenadić svesno obmanjuje narod, on koristi resurse policije kada mu to donosi poene, a optužuje ih za opstrukciju kada treba opravdati nedostatak istraga protiv „krupnih zverki“.

Istina o Gordani Janićijević

Kako dalje mediji navode, ništa manje skandalozna nije ni Nenadićeva tvrdnja o „prekidu saradnje“ sa Jurodžastom. On je pokušao da javnosti predstavi odlazak Gordane Janićijević kao svojevrsnu blokadu iz Brisela, što je svesna laž. Doduše, u toj obmani je učestvovala i sama Janićijevićka koja je iznela neverovatnu tvrdnju kako je ona jedina tužiteljka u koju ova evropska institucija ima poverenja.

Međutim, iako su skloni obmanama, Jurodžast ne ide toliko daleko u neistinama, pa je ubrzo demantovao i NEnadića i Janićijevićku. Oni su potvrdili da saradnja sa Srbijom se nastavlja drugim kanalima i da komunikacija sa tužiocima iz EU nije stala, odnosno da se istrage nastavljaju.

Pravi razlog odlaska Janićijevićeve nije nikakva zavera, već običan istek mandata. A krivica upražnjenog mesta nije u nesposobnosti Visokog saveta tužilaštva već individualna, odnosno na predlog ministra Vujića da se na ovu poziciju pošalje neki drugi tužilac, Dolovac je kategorično odbila, svesno ostavljajući upražnjenu poziciju koju Nenadić sada koristi za jeftinu politizaciju.

Najzad, uprkos glasnim nastupima i pokušajima da se nametne kao žrtva, ostaje utisak da iza čitave priče stoji više nerazjašnjenih poteza nego uverljivih objašnjenja. Slučaj „Konjuh“, sporne nadležnosti i kontradiktorne izjave samo su dodatno poljuljale poverenje javnosti i otvorile pitanja koja još čekaju jasne odgovore.