U Vranju je je obeležen Dana sećanja na stradale u NATO agresiji 1999. godine, a obeležavanju je prisustvovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i ostali državni zvaničnici.

Obraćanje predsednika Vučića

"Ovo mi je 13. put da prisustvujem ovakvim događajima, 24. marta i obeležavanju NATO agresije. Ne bi toga bilo da se Dodik i ja nismo dogovorili da sve stvari i važne datume iz naše istorije obeležavamo zajedno. Hvala i svim našim prijateljima iz regiona koji su večeras ovde — 24. mart, kad god mislimo, prošlo je toliko godina, rane su zaceljenje, ali shvatimo da nisu ni blizu zaceljenja, kao da i dalje krvare, kao da je juče sve bilo."

"Ovo je upozorenje i za budućnost. To što je bilo posle 24. marta 1999. i iza toga nam je nauk. A onaj ko ne uči iz sopstvene istorije nikada neće učiti ni iz istorije drugih naroda. Te 1999. kada su se prethodno obračunali sa Srbima, one koje su mogli pobili su, onda su rekli, bez obzira što smo 1995. Miloševića proglašavali spasiocem, došlo je na red KiM, i rasparčavanje Srbije. Imali su pešadiju na terenu, albanske teroriste. Imali su strašan utican kroz medije, transmitera za unutrašnje Srbije. Uvek je bilo i mnogo onih koji su bili dobrovoljni podanici u našem narodu. Srećom uvek je najveći deo našeg naroda bio slobodarske orijentacije. A onda po prvi put smo nedavno saznali, tražili su od mađarske vlade da krenu sa severa. Želeli su potpunu okupaciju i nestanak Srbije. Zahvaljujući našem prijatelju Orbanu koji je to odbio nije se to desilo, i zahvaljujući našim generalima, borcima koji su se odupreli."

"Mislite da je tu stalo? Rekli su nije protiv vas nego protiv Miloševića. I danas imate okupacione podanike koji to govore. Ne zaboravite da posle 5. oktobra nismo gonili nikoga ko je učestvovao u NATO agresiji, već samo njihove žrtve. Kada su zločinački naum ispunili, ovde u Vranju ubili 62 ljudi. Nije bilo dovoljno, to je bio početak rušenja Srbije. Živeli smo u SRJ, nestala nam je koliko za godinu dana os kada su neki rekli "ne treba nam savetna država". Pa smo živeli u SCG, pa je otišla i Crna Gora. Zbog čega? Pa Srbija ne sme da ima izlaz moru, a to je bio preduslov za otimanje Kosova. Da bi 2008. proglasili Albanci svoju nezavisnost. Ćutalo nam je rukovodstvo i nisu smeli pravim imenom da nazovu. Zato što, dobićeš nobelovu nagradu samo priznaj nezavisno Kosovo, pogledaj u budućnost. A ja sam se trudio. A kako Pekić kaže uvek sam pratio stope svoje dece. A kad god bih pogledao u budućnost uvek bih video Kosovo i Metohiju i nikada se neću odreći toga."

"Danas je nemački predsednik da je napad na Iran kršenje međunarodnog prava. Nikada to nisu rekli za Srbiju. Jer su u tome i oni učestvovali. I nikada neće reći. Ali u najtežim uslovima u kojima smo ostali. Zemlja uništena, nema posla, ostala bez saveza dražva, bez KiM, kako su to neki proglasili, glad se valja ulicama. A mi počinjemo Srbiju da podižemo od koprcanaj počinjemo da se otimamo iz kandži nepravde i gledamo u budućnost. Gradimo, zidamo. Ponovo Srbija polako staje na noge i znamo da nam nikada neće oprostiti što smo samo hteli da budemo malo ostrvo slobode. Da slušamo sebe."

"I gle čuda. Danska koja je prva priznala KiM, sada se suočava sa otimanjem svoje teritorije. Samo nikako da se sete Srbije i njenog teritorijalnog integriteta. Sve najbolje želimo našim evropskim partnerima, ali naučili smo lekciju."

"Naši piloti su junački išli u vazduh znajući da se neće vratiti. Želim da znate, vi koji ste ovde da KiM, i građani Srbije, mi smo gradili našu vojsku, ćutali i radili. Neki su se sprdali. Ali za nas više ne postoje nevidljivi avioni, neoboriv cilj. Niko ko će moći nekažnjeno da napadne našu zemlju."

"Setićete se koliko vam je puta palo na pamet. Vidite na da prostoru bivše Jugoslavije one koji identitet grade na mržnji prema Srbima. Od mene nećete čuti reči mržnje. Oni su izmislili bajku o sebi, i sebe predstavili kao velike junake, a Srbe kao kukavice. Pa kažu "vi samo bežite na traktorima." Samo ne kažu da nisu sami već sa najvećim silama sveta. I SAD, i Nemačke, i Engleske. I da im se jedan mali narod suprotstvario i čuvao ponos celog slobodarskog sveta. I tada i uvek će."

"A ti traktori, ako i naši tenkovi, kada su naterali političari, generala Lazarevića da odu sa KiM, a junački se borio, nisu simboli našeg poraza, užasna je sila bila. Tada smo naučili da naša sila mora da bude veća. I u fabrikama, ekonomiji, ali u vojsci koja će da bude neuporedivo jača. Da nam sačuva i Sanju, i Irenu, i Milicu, i svako dete. I nikada nam nisu oprostili što i dalje nismo saglasni sa njihovom akcijom. Ne razumeju kako nismo fini da shvatimo da će nam biti bolje ako samo negde potpišemo da se odričemo KiM."

"Moja poruka našem narodu na KiM. Prolazili su kroz golgotu. 

"Nemojte Srbi da ste naivni. Savez Tirana-Zagreb-Priština je formiran da bi se u slučaju šireg sukoba Evrope i Rusije oni aktivirali da napadnu Srbiju. Mi smo to razumeli, i formirali našu doktrinu. Mi ćemo imati snage da se odupremo svakom agresiju. I bićemo sve snažniji."

"Za nas Srbije je početak i kraj. Za Srbiju vredi živeti i boriti se. Naši preci su znali, uvek je za Srbiju vredelo poginuti. Ne damo te otadžbino naša. Neka je slava svim srpskim herojima."

 

Oglasio se Vučić

- Nikada nećemo zaboraviti! - napisao je predsednik. 

Dodika: Ubijali su nas jer su u tome uživali

"Svaki dan u kalendaru nije isti, pogotovo ne ovaj, i ovaj dan se pamti. Najveći vojni savez u istoriji se vežbao na Republikom Srpskom i Srbijom, kako bi ostvario svoje ciljeve. Pogodili su svu našu budućnost. Ostvario svoje ambicije i odabrao je baš Srbe da na njima baca osiromašeni uranijum koji nam se pogađao ne samo onog dana, jer pogodio svu našu budućnost. I danas smo svedoci mnogih, nažalost, tek rođenih beba u našem narodu koje se leče po raznim našim zdravstvenim institucijama od bolesti koje su dobile zbog osiromašenog uranijuma. To se ne može oprostiti."

"Jer nas uče da praštamo, ali kako? Tukli su nas bezumno, gađali su mostove, škole, bolnice, gađali vozove u pokretu, autobuse, njive. Gađali su sve što su stigli, gađali su radije i televizije. Gađali su naš narod, ubijali su u želji da ubiju duh. Nakon se debilno smejući."

Dodik se zahvalio predsedniku Aleksandru Vučiću. 

"Vama, gospodine Aleksandre Vučiću, nikad neću prestati da se zahvaljujem, a ne treba ni ovaj narod da prestane, zato što su joj zaboravili i istrgli ovaj dan. To je dolazak na čelo Srbije vratio i vraća nam dostojanstvo, dostojanstvo da ovde možemo da stojimo i kažemo mi smo tučeni bombama NATO pakta samo zato što su oni tako odlučili zato što su se vežbali za neke druge operacije, zato što nikada nisu imali jedinstvo međusobno da to urade kroz formalne sisteme odlučivanja kakav je ujedinjenje nacije nego je grupa voljnih i nevoljnih, odlučila je da nama učini ogromnu istorijsku nepravdu i nevolju. Cinično nazivajući ovu operaciju milosrdnom, a ostali su nemilosrdni zločinci upamćeni u istoriji našeg naroda i zato je nemoguće pristati ni na jednu drugu politiku, osim politike vojne neutralnosti i neučlanjivanja u NATO savez."

"Jedan narod za jednu državu. Ali da Srbija pod vođstvom Vučića i Republika Srpska, prateći tu politiku Srbije, treba da ostane stabilna, mirna, posvećena našem narodu. Tako sam ja, računajući da upravo treba da bude posvećen, pre svega tom cilju prihvatio neke zaista nepravedne odluke koje su dolazile iz muslimanskog Sarajeva, ne želeći da pravim konfrontaciju, računajući da je moje vreme tek dolazi. Kao da dolazi vreme srpskom narodu u celini. I zato sam ovde da iskažem poštovanje srpskom narodu i Srbiji, gospodinu predsedniku, svima vama, Vranjancima ovde, da kažem da Republika Srpska nema nameru da odustane. Republika Srpska će se i dalje boriti, ostaje stabilna i predsednik Vučić je vratio i hvala mu za to i pažnju prema Republici Srpskoj koju smo mi osetili. Uvek smo bili braća, zato živela Srbija i živela Republika Srpska."

Minut ćutanja

Građanima poginulim u zličinačkoj NATO agresiji odata je počast minutom ćutanja.

Julijana Anđelković: Zločinci su ubili mog dedu u njegovoj kući

Unuka nastradalog Vranjanca, Maneta Anđelkovića, Julijana se obratila okupljenima. 

"Rođena na Vidovdan, unuka Maneta koga su zločinci ubili u svojoj kući, a njegovu suprugu Mirjanu teško povredili. Od tog 30. maja 1999. godine, kada su ubijene moje igračke sa kojima sam se igrala, kad su ubijeni moj i Ivanov krevetić, moja soba i moja kuća, život moje porodice se drastično promenio. Mesto okupljanja, sigurnosti i topline pretvorio se u ruševine i tugu. Promenio se i život komšija." 

Patrijarh Porfirije: Poruka na bombi sve govori

"Čitava naša zemlja, kao i svi njeni stanovnici, jednostranom odlukom moćnika našli su se u ratnom plamenu koji je gutao sve pred sobom. Ljude, naselja. U nizu stradalnih mesta našlo se i Vranje. I ovde je sila koja Boga ne moli, pod parolom mira sejala smrt i strah, ostavljajući patnju i pustoš. Danas smo ovde za sve stradale, a posebno da se pomolimo za dve stradale devojčice od 12 i 15 godina. Posebno je za nas lično a i svakog hrišćanina, pokazatelj, poražavajućeg ljudskog pada, činjenica da je na bombi koja je ubila Irenu dok je na njivi ujaku pomagala, urezan rukom izvesna Erika N. stajao natpis "loša vremena zar to nije divno.", rekao je Porfirije.

"Poruke otkrivaju mnogo o ratu koji je vođen protiv našeg slobodoljbunog naroda, ali svakog drugog naroda. Oni koji su ubili Irenu i Milicu, posegnuli su da ubiju mir kao najveći dar Boga, koji su preduslov za harmoniju i egzistenciju."

"Naše večerašnje molitveno sećanje na postradale iz 1999. godine istovremeno je naš molitveni apel protiv svakog greha koji se zove rat i krvoproliće. Kako nad pojedincem, tako i nad zajednicama, kako nad našim, tako i nad svakim narodom na zemlji," istakao je patrijarh.

Apelovao je na čitav svet, a posebno na one koji donose sudbonosne odluke koji se tiču svih, da obustave krvoprolića i ratna razaranja, a da sve talente i snage uložimo u očuvanje mira u sebi i širenja mira u celom svetu.

Više od 10.000 ljudi na platou u Vranju

Komemoracija u Vranju okupila je ogroman broj građana, a prema dostupnim informacijama, na skupu se nalazi više od 10.000 ljudi koji su došli da odaju počast stradalima.

Sećanje na NATO agresiju

Na platou ispred Galerije Narodnog muzeja u Vranju su predsednik Vlade Srbije  prof. dr Đuro Macut, ministri, direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Petar Petković, načelnik Generalštaba Vojske Srbije Milan Mojsilović, patrijarh srpski Porfirije, predsednik SNSD Milorad Dodik, kao i veliki broj građana.

Pomen stradalima u NATO agresiji služi patrijarh Porfirije sa arhijerejima i sveštenstvom Srpske pravoslavne crkve. 

Veliki broj građana već se okupio na platou.

Kolona Srba sa Kosova i Metohije stiže na obeležavanje 27 godina NATO agresije u Vranju. U koloni je oko 1.700 Srba iz svih srpskih sredina u Pomoravlju, a sa njima su direktor Kancelarije za KiM Petar Petković i članovi Srpske liste Saša Milošević i Igor Simić.

Agresija NATO na Srbiju, odnosno tadašnju SR Jugoslaviju počela je pre 27 godina, 24. marta 1999. godine u 19.53 časova. 

Agresija na SRJ bila je presedan i izvedena je bez odobrenja Saveta bezbednosti UN. 

Prema podacima Ministarstva odbrane Srbije, tokom NATO agresije ubijen je 1.031 pripadnik vojske i policije, a ranjena su 5.173 vojnika i policajca.

Poginulo je oko 2.500 civila, među njima 89 dece, a ranjeno je oko 6.000 civila, od toga 2.700 dece.