Godinu i po dana blokaderskih aktivnosti i remećenja svakodnevnog života građana širom Srbije u potpunosti je ogolelo istinske pobude blokadera, ali i sam kostur njihove komandne strukture.
Tako se na samom vrhu „profesorske kaste“, koja instrukcije dobijene na javnim i tajnim sastančenjima sa stranim ambasadorima i organizacijama, prosleđuje direktno vođama blokadera „na terenu“, nalazi direktorka Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Gazela Pudar Draško.
Naime, od početka fakultetskih blokada u Srbiji, Pudar Draško se nametnula kao jedan od ključnih aktera u organizaciji blokadera i osnivanja Inicijative „Pobunjeni univerzitet“.
Pojedinci iz blokaderskih krugova tvrde da je najagilniji inicijator ujedinjavanja blokadera i opozicionih lidera, te da doslovce „gine“ po belom svetu pokušavajući da srpske opozicionare uz pomoć stranih mentora dovoljno „uštirka“ ne bi li bili upotrebljivi za promenu aktuelne državne vlasti.
U tom smislu, Pudar Draško je najviše bila posvećena Pokretu slobodnih građana, kojima je čak svojevremeno organizovala i sastanak s predstavnicima američkog NED-a, kako bi im pomogla u transformaciji i jačanju stranke.
Sve ovo i ne bi bilo od toliko velikog značaja, da Pudar Draško nije toliko bliska i s nemačkim i hrvatskim faktorom i to do te mere, da je smatraju jednim od svojih glavnih operativaca, kako u Srbiji tako i širom Evrope. U prilog tome ide i tvrdnja njenih kolega s Instituta da ona poseban značaj pridaje saradnji sa predstavnicima Instituta za inovacione politike iz Berlina, Fondacije „Fridrih Ebert“, kao i sa upravljačkom strukturom Univerziteta u Rijeci.
Kao jedan od ključnih dokaza saradnje između Pudar Draško i nemačkog faktora na radikalizaciji blokaderskih aktivnosti, izdvaja se činjenica da je upravo s određenim nemačkim „marketinškim stručnjacima“ radila na sastavljanju pisma koje je rektor Vladan Đokić kasnije uputio evropskim institucijama.
Inače, upravo je rektor Đokić trenutno najvažniji „projekat“ Gazele Pudar Draško, s obzirom da s Jovanom Ratkovićem, koji je inače njen prijatelj još iz doba kada joj je organizovao posetu NED-u u Vašingtonu, zajednički nastoji da svoje ranije stečene kontakte s međunarodnim zvaničnicima iskoristi u cilju promovisanja i političkog profilisanja Đokića. Upućeniji u dešavanja tvrde da je sve što rektor Đokić izgovori proisteklo iz njenog pera.
Pojedinci iz njenog najbližeg radnog okruženja tvrde da je Pudar Draško poslednjih nekoliko meseci doslovce „razapeta“ između sastančenja sa raznoraznim evropskim organizacijama i ambasadorima, kod kojih odlazi najpre na dogovore o stavljanju državne vlasti pod što veći pritisak i „držanja na vezi“ lidera blokadera, kojima dalje prenosi kako da dobijene instrukcije implementiraju „na terenu“.
Oni koji s njom sarađuju u pomenutim aktivnostima tvrde da je ona toliko ostrašćena u pokušajima da kroz blokaderski pokret utiče na promenu vlasti u našoj državi, da se plaše kako bi podnela poraz.
S obzirom na to da je više nego očigledno da u svom radu preferira saradnju sa nemačkim i hrvatskim organizacijama, više je nego jasno u čijoj je Pudar Draško službi. Ostaje da se vidi koliko će „krojenje evropskog odela“ za Đokića imati prođu u našoj državi, s obzirom na to da su građani Srbije u prošlosti već imali prilike da vide „slične krojeve“.