Sudbina đenerala Dragoljuba Draže Mihailovića, komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini, i danas predstavlja jednu od najkontroverznijih tema srpske istorije 20. veka.

Iako je tokom većeg dela rata bio saveznik zapadnih sila i legalni ministar vojske jugoslovenske vlade u Londonu, kraj rata doneo je potpuni politički preokret i promenu odnosa velikih sila prema Ravnogorskom pokretu.

Od saveznika do političkog tereta

Tokom prvih ratnih godina Draža Mihailović u britanskoj i američkoj javnosti predstavljan je kao simbol otpora nacističkoj okupaciji. Saveznički mediji pisali su o njegovim gerilskim akcijama, a njegova vojska učestvovala je i u spasavanju savezničkih pilota oborenih nad okupiranom Jugoslavijom.

Međutim, jačanjem partizanskog pokreta pod vođstvom Josipa Broza Tita, zapadne sile postepeno menjaju svoju politiku prema Jugoslaviji. Britanska podrška sve više se usmerava ka partizanima, dok Ravnogorski pokret ostaje politički izolovan.

Kontroverze oko hapšenja

Posebne polemike decenijama izazivaju okolnosti pod kojima je Mihailović uhvaćen 1946. godine. Postoje različite tvrdnje o ulozi britanskih obaveštajnih struktura i tadašnjih jugoslovenskih vlasti u njegovom lociranju i hapšenju.

Suđenje je održano tokom leta 1946. godine u Beogradu, u atmosferi snažne političke kampanje. Komunističke vlasti optužile su ga za saradnju sa okupatorom i ratne zločine, dok su njegove pristalice tvrdile da je proces bio politički motivisan.

Draža Mihailović streljan je 17. jula 1946. godine, a mesto njegovog groba nikada nije zvanično otkriveno. Nekoliko godina kasnije američki predsednik Hari Truman posthumno ga je odlikovao Legijom za zasluge zbog spasavanja savezničkih pilota.

Izvor: Pogled.me/Miroslav Zavidović

Bonus video: