Suvlasnik Daily Press/Vijesti Željko Ivanović godinama u svojim kolumnama i javnim nastupima pokazuje gotovo konstantnu političku i medijsku fokusiranost na Srbiju i predsednika Aleksandra Vučića, zbog čega deo javnosti sve češće stiče utisak da je ta tema postala više od političke kritike – svojevrsna uređivačka opsesija.

I ta fokusiranost, sada je to gotovo izvesno, prerasla je u opsesiju, što je svakako medicinski slučaj koji treba detaljno i podrobno analizirati.

Jer u tom delu crnogorske medijske scene kojoj pripada taj tabloid i taj kolumnista već dugo postoji obrazac po kojem se gotovo svaki ozbiljniji investitor iz Srbije, posebno ako otvoreno pokazuje nacionalni ili politički identitet blizak zvaničnom Beogradu, automatski predstavlja kroz prizmu „uticaja“, „projekta“ ili „opasnosti po Crnu Goru“.

Sa druge strane, kada kapital dolazi iz Srbije, ali iz krugova politički i ideološki bliskih uređivačkoj politici tih medija, odnosno antisrpskih krugova, kritički ton potpuno nestaje. Tada nema velikih analiza o „regionalnom uticaju“, nema alarmantnih upozorenja o „ugrožavanju države“, niti svakodnevnih tekstova koji problematizuju motive investitora.

Jer, pare koje dolaze od antisrpskih investitora iz Beograda su poželjne i demokratske, a ako dolaze od srpskih investitora koji su srpski nastrojeni, onda se kuka i galami na sav glas da je to medijska okupacija Crne Gore.

I upravo zbog toga deo javnosti smatra da problem nije u kapitalu, već u identitetu i političkoj orijentaciji onoga ko kapital donosi.

Posebno je zanimljivo što se u pisaniji Ivanovića nikada ne može videti ni ozbiljnija niti bilo kakva kritika ljudi poput Dragana Šolaka ili Dragana Đilasa, dok se svaki srpski investitor koji nema antisrpski politički profil vrlo brzo nađe pod medijskom lupom. Samo zato što je srpski, a ne antisrpski orjentisan.

Zbog toga se sve češće otvara pitanje – da li su kriterijumi Ivanovića isti za sve ili postoje „poželjni“ i „nepoželjni“ investitori?

Jer jasno je da on i njemu slični žele da naprave problem da je sporan uticaj kapitala na politiku i društvo, kad njima i njemu to ideološki odgovara, a pravila bi morala važiti jednako za sve. Osim, ako niste opsednuti Vučićem, kao što je Ivanović.

U suprotnom, javnost dobija utisak da dio medijske scene u Crnoj Gori ne vodi borbu protiv političkog uticaja, već protiv politički i nacionalno nepodobnih ljudi.

I tako se godinama mijenjaju vlade, političke okolnosti i regionalni odnosi, ali jedna stvar ostaje gotovo nepromenjena – konstantna opsednutnost Ivanovića i dela medijske scene njemu bliske, a koja je srećom sve manja, da kroz gotovo svaku temu pronađe vezu sa Srbijom i Vučićem.

A kada jedna tema i jedan čovek postanu prisutni u gotovo svakoj političkoj analizi, svakom tekstu iz dana u dan, onda je jasno da nije reč o uređivačkoj politici – već o političkoj opsesiji.

(Borba.me)