Gledao sam “Utisak nedelje” i ono četvoro ne-nobelovaca koji su bili gosti. Dugo nisam video toliko drskosti, arogantnosti, a tako malo znanja. Nikakvog iskustva, ocenjuje politički analitičar Uroš Piper.

A kad se pogledaju njihove biografije i postignuća, činjenice su sledeće:  

- Ljiljana Knežević je druga godina, to je ona iz Kule aktivistkinja, bliska Zeleno-levom frontu. Tara Blagojević nema podataka. Ona se pojavljuje na N1 u više formacija: neki put je student, neki put je aktivista, neki put je osvojila SKC... 

Laž dana

Piper se nije tu zasutavio, njegova anliza obuhvatila je još neka imena:  

- Dolazimo do onih još interesantnijih. Luka Đorđević, Pravni fakultet u Nišu, uskoro puni 22 godine. Studira nekih tri, tri i po godine u zavisnosti kada je upisao i dalje druga godina. On bi trebao da bude četvrta godina prema tome koliko ima godina. Znači, nešto mu slabije ide fakultet.

Za kraj ove analize Piper je ostavio Jovana Mišeljića.  

- Najinteresantniji. To je onaj što je prošle godine sprečavao profesore i zaposlene na Medicinskom fakultetu u Kragujevcu da uđu u Institut,  fizički se sukobljavao sa njima, bilo je tu nekih sukoba... On je upisao fakultet 2019. Sedam godina studira i dalje je student. E, to su vam ti ne- nobelovci. Niko od njih nije ni blizu završetka fakulteta. Puni sebe. Slabo im ide fakultet, imaju nula godina radnog iskustva ili nekog životnog iskustva u tom smislu i oni bi da vode državu - ističe Piper.

Žalosno bi bilo i zamisliti, kaže Piper, da njima date da vode državu ili da oni delegiraju ljude koji će voditi zemlju.

- Da odlučuju o makroekonomskoj stabilnosti države. Da odlučuju šta će biti sa Naftom industrijom Srbije. Da odlučuju o sankcijama Rusiji ili odnosima sa Evropskom unijom. Da se bore za Kosovo i Metohiju, da se bore za Srbe u Crnoj Gori i da se bore protiv laži da je u Srebrenici bio genocid. Pa kamen na kamenu ne bi ostao posle njih. Na svu sreću oni nikada to neće biti. Neznalice, ne-nobelovci ostaju neznalice i ne-nobelovci, a to što ih roditelji nisu vaspitali da budu pristojniji, to mi kao društvo ne možemo da rešavamo – zaključuje Piper.