On je poručio da politički odgovor treba tražiti kroz programe, planove i ponude za građane, a ne kroz sukobe i pretnje.

„Kao što sam rekao, nisam video snimak, zato je ovo možda nekako nekonvencionalan pristup, ali zašto danas imate sve više nasilja, sve više siledžijstva, i verbalnog i fizičkog? Zbog nemoći.

Taman su sve isplanirali, taman im je sve izgledalo gotovo i odjednom mućak. I odjednom opet ništa. I zato će nervoza da bude sve veća.

Jedan momak mi je danas rekao: 'Slušaj, bre, a što mi moramo da trpimo to? Trči, trči, trči, pa i kad skoči, ne može najnižu granu šljive da dohvati', misleći na ovo.

Ja sam mu rekao: 'Čekaj, to što si meni rekao ne smeš da govoriš. Ne smeš da odgovaraš na takav način.'

I nemoj da te neko pita, pošto taj čovek ide po medijima i govori svašta. Rekao sam mu: 'Poslušaj me, nemoj da odgovaraš na takav način. Odgovori fino. Super, znamo mi da on ne može ni tebe da bije, ni ovoga, ni onoga, sve mi to znamo. Samo nemoj da pokazuješ nervozu kao oni.'

Bavi se programom, bavi se planovima, bavi se ponudama za građane. Jer građani od nas žele da vide brigu. Brigu o njima, a ne brigu o foteljama.

Ne zanima ih ko će da zasedne u fotelju, a da ne radi ništa, već samo da pljačka i tuče nekog drugog.

A šta je ovde smisao? 'Tući ćemo vas, pobićemo vas' i tako dalje. To ćete da radite? Pa ne možete neodređeno da pretite. Uvek se to radi protiv određenih ljudi.

Znate, protiv određenih ljudi se to radilo i protiv komunista pred Drugi svetski rat, a posle toga su komunisti desetostruko naplatili ubijajući i maltretirajući sve one koji su mislili drugačije od njih.

Neću da govorim o nekim drugim fašističkim režimima koje smo imali, posebno ovde u okruženju, koji su pravili logore smrti i tako dalje.

Zato mislim da su ovo veoma opasne teze.“