Advokat Igor Isailović otvoreno je govorio o tome koliko mu je saradnja sa uticajnim ljudima donela u karijeri, ali se osvrnuo i na specifične izazove sa kojima se tokom rada susretao.

– Mediji treba da istražuju i budu korektiv vlasti. Da su pronašli bilo šta nezakonito u mom radu, naslovne strane bi bile pune toga. Kod mene je dolazila poreska uprava i ta kontrola je trajala mesecima, uz dodatne provere mimo prvobitnog naloga, ali nikakve nepravilnosti nisu pronađene. Zastupanje politički izloženih osoba jeste zahtevnije jer je svaki potez pod lupom javnosti i ne sme da se napravi nijedna greška. S jedne strane, to mi je donelo prepoznatljivost, ali s druge strane i susret sa ljudima koji imaju nerealne zahteve, a koje ja uvek upućujem na redovne, zakonske procedure.

Poreska

Isailović objašnjava da je uloga advokata koji zastupa ljude iz sveta politike izuzetno složena i odgovorna:

– Zakon je isti za sve! Pravno gledano možda deluje drugačije, ali defakto jeste tako. Reflektori su uvek upereni u njihove slučajeve, samim tim moramo voditi računa o svakoj reči i svakom javnom nastupu. Takođe, dokumenti moraju da se pročitaju najmanje trideset puta, jer greška jednostavno ne sme da se dogodi. Svaki propust ne ide samo u sudske spise, nego i u medijske redakcije, gde se od toga odmah pravi politički slučaj.

Slučaj "Generalštab" i ministar Selaković

Advokat se osvrnuo i na slučaj Generalštaba, kao i na postupak koji se vodi protiv ministra Selakovića:

– Postoje tri grane vlasti – sudska, zakonodavna i izvršna – a u javnosti se one često pogrešno posmatraju kao jedna celina. Kada je reč o slučaju Generalštaba, objavljeno je oko 2.000 tekstova i podaci iz istrage su dospevali u javnost pre samog početka suđenja, što ostavlja snažan utisak da ceo predmet ima političku dimenziju. Lično ne mogu da objasnim zbog čega se ministru Selakoviću sudi, jer smatram da je postupao u potpunom skladu sa zakonom. Da je ovaj postupak prošao standardnu kontrolu optužnice, ona po mom mišljenju ne bi opstala. Za krivično delo zloupotrebe službenog položaja mora da postoji ostvarena protivpravna korist ili načinjena šteta, a ja u ovom slučaju ne vidim na koji način je zakon prekršen. Sud mora da odlučuje isključivo na osnovu činjenica utvrđenih u postupku, bez obzira na medijske pritiske. Smatram da se ovde bespotrebno troše državni resursi na postupak čiju suštinu mnogi uopšte ne razumeju.

Generalštab

Izmene zakona i reforma pravosuđa

Tokom razgovora, Isailović se dotakao i takozvanih "Mrdićevih zakona", kao i šireg konteksta reforme pravosudnog sistema:

– Prva reforma pravosuđa bila je katastrofalna i ozbiljno je unazadila sistem, dok je kasnija reforma kroz ustavne promene donela znatno veću nezavisnost sudstva i tužilaštva, što je pozitivno ocenila i Venecijanska komisija. Izmene takozvanih "Mrdićevih zakona" bile su neophodne kako bi se rešio zastoj u radu Visokog saveta tužilaštva. Smatram da su te izmene bile odlično rešenje u datom trenutku, a preporuke Venecijanske komisije su u međuvremenu u potpunosti prihvaćene. Danas sistem nesmetano funkcioniše, biraju se tužioci i donose se odluke, što je jasan dokaz da su izmene postigle svoj cilj.

Mrdić

- Prva reforma pravosuđa desila se za vreme prethodne vlasti, druga za vreme trenutne, a sada se kroz političke poruke o hapšenjima i presudama najavljuje neka treća. Smatram da je to pogrešno, jer se izbori ne vode za tužilaštvo i sudove. Kada je reč o vladavini prava, nisam video nijedan zvaničan dokument Evropske unije koji potvrđuje da postoji institucionalni pritisak na sudije ili tužioce. Smatram da je ključna prepreka na našem evropskom putu pitanje Kosova i Metohije, dok su primedbe o vladavini prava uglavnom stvar političke retorike. Ustav garantuje potpunu nezavisnost pravosuđa, a svedoci smo toga da niko od tužilaca nije ostao bez posla niti bez plate.

Reforma pravosuđa

Pad nadstrešnice i studentski zahtevi

Kao pravni stručnjak, Isailović je prokomentarisao i aktuelne društveno-političke događaje, poput tragedije u Novom Sadu i naknadnih protesta:

– Pad nadstrešnice je izuzetno složen pravni i istražni postupak koji ne može da se reši za mesec ili dva. I u drugim razvijenim zemljama se na podizanje optužnica u ovako kompleksnim slučajevima čeka godinama. Činjenica da su u ovom procesu uhapšena dva ministra jasno pokazuje da tužilaštvo aktivno i ozbiljno postupa.

Nadstrešnica

-Što se tiče studentskih zahteva, smatram da u startu nisu bili realno postavljeni. Traženo je da se javnosti dostavi kompletna dokumentacija, iako studenti nisu istražni organ. Međutim, kada je naknadno precizirano šta tačno nedostaje, ta dokumentacija je i objavljena. Nakon toga se o tim zahtevima više nije ni govorilo. Po mom mišljenju, vlast je u potpunosti ispunila ono što je traženo, dok se u javnosti kasnije neosnovano nastavilo sa tvrdnjama kako zahtevi nisu ispunjeni.

Izborni period i angažman na projektu EXPO

Na kraju, ugledni advokat je izneo svoja očekivanja od predstojećih izbora, ali i razjasnio prirodu svog učešća u državnim projektima:

– Verujem da su predstojeći izbori jedni od najvažnijih u novijoj istoriji, jer će odrediti pravac razvoja Srbije u narednim godinama. Smatram da je trenutna vlast ostvarila značajne i vidljive rezultate u ekonomiji, infrastrukturi i opštem razvoju države, ali da te uspehe treba još jasnije i efikasnije predstaviti građanima. Istovremeno, mišljenja sam da bi vlast trebalo da izbegava odgovaranje na uvrede i provokacije neistomišljenika, te da se maksimalno fokusira na postizanje rezultata i zaštitu državnih interesa.

Izbori

- Što se tiče mog ličnog angažmana, želim da naglasim da nemam nijedan veliki državni ugovor – ne zastupam Telekom, EPS, niti druge velike državne sisteme. Moj angažman na projektu EXPO vrednosno je daleko ispod praga za javne nabavke. Taj posao sam prihvatio isključivo iz želje da profesionalno doprinesem realizaciji tako važnog projekta za našu zemlju, iako je u njega uloženo znatno više truda i rada nego što je to na kraju plaćeno.

Expo

Izlaganje advokata Igora Isailovića donosi profesionalnu, smirenu i duboko pravnu perspektivu na ključne društveno-političke teme.

Isailović se predstavlja kao profesionalac vođen isključivo slovom zakona, čiji je angažman (poput onog na projektu EXPO) motivisan željom za napretkom države, a ne ličnim profitom, podsećajući javnost na ključnu premisu — da stabilnost društva leži u poštovanju institucija i procedura.