Niški univerzitet stavio je "veto" na kandidaturu Bojane Maljević, dok se beogradski usprotivio toj ideji.

Nakon toga, ona je napisala pismo u kome se zahvalila svima na poverenju što su baš nju pozvali za jednog od kandidata.

Takođe, Maljević je u pismu obrazložila razloge zbog kojih se povlači. 

"Jer nije teško prepoznati autokratiju kada je gledaš preko puta sebe. Teško je prepoznati njene obrasce kada se, iz najboljih namera, počnu ugrađivati u sopstvena pravila. I tu počinje zanimljiv deo priče. Jer politika je čudna stvar. Toliko je dugo kvarila ljude da čovek na kraju poveruje da se od nje može odbraniti jedino tako što nikome neće verovati - čak ni sopstvenim predstavnicima. Pa nastaju izjave. Pa garancije. Pa moralne obaveze. Pa automatske ostavke, iako su u suprotnosti sa zakonom. Pa Izjave za koje se kaže da nisu pravno obavezujuće, ali se očekuje da ih shvatimo kao politički obavezujuće. Pa veto. Pa još jedan veto. Pa kontinuiran trajni veto. Pa kontrola kontrole. Pa procedura za proceduru. Pa pravilnik kojim se uređuje pravilnik.

I odjednom shvatiš da si napisao više stranica o tome kako ćeš kontrolisati sopstvene ljude nego o tome kako ćemo da menjamo vlast, da stvaramo zdrave institucije i da gradimo zemlju. To je trenutak kada se čovek zapita: protiv čega se ono beše borimo?", stoji između ostalog u pismu.

Kako je navela, nije pametno tražiti od ljudi da potpisuju faktički imperativne mandate koji podsećaju na partijski centralizam protiv kojeg se borimo.

"Ne može se braniti demokratija mehanizmima koji ograničavaju slobodu mandata i uvode političku disciplinu. To bi se studentskom pokretu obilo o glavu - a ne potpisniku Izjave koja nije pravno obavezujuća, a ni moralno, ako ćemo pravo", piše Maljević.

Kako kaže, ne može da se složi sa logikom koju praktikuju studeenti-blokaderi.

"A logika iz vaših dokumenata, koja sam detaljno pročitala, kaže: da se poverenje proizvodi kontrolom. Tu počinje problem. Jer poverenje nije proizvod. Poverenje ne nastaje od dovoljno potpisa, dovoljno veta i dovoljno procedura. Poverenje nastaje onda kada nekome date slobodu i pravo da bude odgovoran. Sve drugo je nadzor, kontrola ili još gore: sve ono što želimo da promenimo. Demokratija je, u izvesnom smislu, upravo institucionalizovana vera da slobodan čovek može biti odgovoran. Ako u to ne verujete, onda pravite nešto drugo. Zato prvi veto ima smisla. Ako svi univerziteti u Srbiji prvi put prave zajedničku listu kandidata, sasvim je razumno da svako može da kaže: "Čekajte, za ovu osobu postoji ozbiljan problem."

Maljević nema nikakvu dilemu da zajednička lista više univerziteta treba da prođe kroz jednokratnu proveru integriteta kandidata.

"Takav veto smatram legitimnim i odgovornim mehanizmom zaštite liste. Kada iznenada (od pre neki dan) to postane “trajni veto”, on prestaje da proverava integritet. Postaje mehanizam političke kontrole. Počinje da oblikuje ponašanje. A to je sasvim druga stvar. To nije samo proceduralna razlika. To je razlika između dva potpuno različita modela politike."

Maljević ocenjuje da je došlo do gotovo savršenog paradoksa:

"Pokret koji je građane naučio da veruju jedni drugima sada pokušava da se zaštiti od svojih izabranih predstavnika. Pokret koji je tražio slobodne institucije počinje da piše pravila za slobodne ljude, pa će čak time omogućiti i režimu protiv kojeg se borimo - da te ljude na neodređeno vreme još više maltretira. Autoritarni režimi počivaju na pretpostavci da se ljudi moraju stalno kontrolisati. Demokratski sistemi polaze od drugačije pretpostavke: da ljudi moraju biti slobodni da bi za svoje odluke mogli da odgovaraju. Pokret koji je od građana tražio poverenje sada sopstveno poverenje pokušava da zameni kontrolom. I niko u tome nema lošu nameru. Baš u tome i jeste problem. Jer najveće greške retko nastaju iz loših namera", piše ona.

Njena osnovna primedba nije usmerena na pojedinačne članove ovih dokumenata, već na princip koji ih povezuje.

"Poverenje pokušava da se proizvede procedurama i kontrolom. Međutim, verujem da procedure mogu da štite poverenje, ali ne i da ga stvore. Najveća vrednost studentskog pokreta bila je upravo u tome što je građanima pokazao da je moguće da se politika može graditi na poverenju, a ne na strahu. Volela bih da taj kapital niste potrošili upravo u trenutku kada ulazite u politiku. Zbog svega navedenog, kao i zbog toga da mi je za početak veta javljeno pre samo pet dana, donela sam odluku da se povučem iz kandidature za studentsku listu."

Maljević dodaje da je razočarana svime što “vrišti” iz blokaderskih dokumenata:

“Ne verujemo institucijama, pa ćemo problem rešiti tako što ćemo verovati da će svi studenti zauvek ostati moralno besprekorni, a vi (naši kandidati) ste pod stalnom prismotrom, jer ste sigurno isti dok se ne dokaže suprotno. Nemojte zdravu hrabrost da zamenite unošenjem političkog straha", zaključuje se u pismu.