Vojno-bezbednosni mehanizam koji su Zagreb, Tirana i Priština započeli potpisivanjem Zajedničke deklaracije o odbrambenoj saradnji u martu prošle godine mogao bi u narednoj fazi da dobije još jednog učesnika sa zapadnog Balkana - Crnu Goru.

Prema saznanjima „Politike”, kontakti o tome postoje, a pitanje eventualnog približavanja Podgorice ovom formatu ne posmatra se kao potez koji bi trebalo izvesti preko noći, već kao proces za koji je prethodno potrebno stvoriti političke, bezbednosne i, možda najvažnije, društvene uslove.

Za sada nema javno objavljenog dokumenta, poziva ili odluke Vlade Crne Gore kojima bi bilo potvrđeno da Podgorica pristupa deklaraciji Zagreba, Tirane i Prištine. Međutim, postojeća regionalna vojna arhitektura pokazuje da su kontakti, zajednička obuka i institucionalna saradnja između ovih aktera već odavno uspostavljeni.

Hrvatska, Albanija i Priština su 18. marta 2025. potpisale, kako su mnogi to nazvali pakt protiv Srbije, odnosno deklaraciju kojom su predvidele jačanje vojne interoperabilnosti, zajedničke obuke i vežbe, saradnju odbrambenih industrija, razmenu informacija i koordinaciju u suočavanju sa hibridnim pretnjama. Tokom 2026. saradnja je sa ministarskog prešla i na operativni vojni nivo: u januaru je u Zagrebu održan sastanak direktora za odbrambenu politiku i naoružanje, a u februaru su se u Skadru sastali načelnici generalštabova Albanije i Hrvatske i komandant tzv. Kosovskih bezbednosnih snaga, kada je dogovorena priprema konkretnih trilateralnih vojnih vežbi.

Crna Gora se formalno ne nalazi u tom trilateralnom mehanizmu, ali se već nalazi u nizu paralelnih struktura u kojima su prisutni isti akteri.

Posebno je značajna Američko-jadranska povelja A5, čije su članice Sjedinjene Države, Hrvatska, Albanija, Crna Gora, Severna Makedonija i BiH, dok Priština učestvuje kao posmatrač. Hrvatska je tokom 2026. predsedavajuća ovom inicijativom, a kao jedan od prioriteta svog predsedavanja označila je zajedničku obuku, regionalnu otpornost i civilno-vojnu saradnju.

Albanija je otišla i korak dalje. Njen tadašnji ministar odbrane Piro Vengu javno je u decembru 2025. poručio da članstvo Prištine u A5 vidi kao stratešku neophodnost.

U martu ove godine predstavnica Ministarstva odbrane Crne Gore učestvovala je u Hrvatskoj na sastanku političkih direktora A5, na kojem je razgovarano o regionalnoj otpornosti, hibridnim pretnjama i civilno-vojnoj saradnji. Podgorica je tom prilikom A5 označila kao platformu koja evroatlantske principe treba da pretvara u praktične i funkcionalne mehanizme regionalne saradnje.

Već u aprilu, takođe pod hrvatskim predsedavanjem, u Zagrebu i Udbini bili su predstavnici oružanih snaga Hrvatske, Albanije i Crne Gore, ali i predstavnici Prištine kao posmatrači. U junu su pripadnici istih struktura učestvovali i u međunarodnoj sajber vojnoj vežbi „Combined Adriatic Cyber Endeavour 2026”.

Još ranije, tokom velike američke serije vežbi „Defender 25” i „Immediate Response 25”, aktivnosti su sprovođene na teritorijama Hrvatske, Albanije, Crne Gore i tzv. Kosova, uz učešće oružanih snaga savezničkih i partnerskih zemalja.

Nijedan od ovih događaja sam za sebe ne dokazuje da je odluka o pristupanju Crne Gore trilateralnom formatu već doneta. Oni, međutim, pokazuju nešto drugo, institucionalni kanali, vojni kontakti, zajedničke obuke i mehanizmi interoperabilnosti već postoje i za eventualno političko proširenje ne bi bilo potrebno graditi sistem od početka.

Treba, takođe, naglasiti da sama Američko-jadranska povelja nije antisrpska organizacija i da Srbija u njoj takođe ima status posmatrača. Ali A5 istovremeno predstavlja mesto na kojem se Crna Gora, Hrvatska, Albanija i predstavnici Prištine već nalaze za istim stolom i unutar istih praktičnih vojnih programa.

Pre vojnog približavanja - promena političke percepcije

Prema sagovornicima „Politike” upoznatim sa regionalnim bezbednosnim procesima, mnogo osetljiviji deo čitavog projekta nije vojno-tehnički već politički.

Crna Gora je zemlja u kojoj se veliki deo stanovništva nacionalno izjašnjava kao srpski, u kojoj Srpska pravoslavna crkva uživa veliko poverenje naroda i u kojoj je Srbija za najveći broj građana najbliža država u regionu. Zato bi otvoreno obrazloženje bilo kakvog novog vojnog povezivanja sa Zagrebom, Tiranom i Prištinom kao mehanizma koji treba da odgovori na tzv. pretnju iz Beograda naišlo na ozbiljan otpor. Upravo zbog toga, prema našim izvorima, politička priprema morala bi da prethodi formalnom potezu.

Slavili Oluju u Kninu

Dok su se u Srbiji i Republici Srpskoj, kao i među srpskim narodom u Crnoj Gori, sa tugom i pijetetom palile sveće za preko 2.000 ubijenih i nestalih i više od 250.000 prognanih Srba iz Republike Srpske Krajine, vlasti u Podgorici nastavili su stazama sramote i poniženja.

Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore, na čijem je čelu Ervin Ibrahimović, ponosno je potvrdilo da će otpravnik poslova Ambasade Crne Gore u Zagrebu prisustvovati obeležavanju 31. godišnjice zločinačke akcije „Oluja“ u Kninu. A to je i učinjeno 5. avgusta kada su predstavnici Crne Gore u Kninu bili deo ustaškog pira i slavili ubijanje i proterivanje srpskog naroda.

Vučić: Najveća pretnja Srbiji je vojni savez Zagreba, Tirane i Prištine

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić u februaru je tokom učešća na Minhenskoj bezbednosnoj konferenciji postavio pitanje u vezi sa vojnim savezom Tirane, Zagreba i Prištine i dodao da dalje čeka na odgovor na pitanje čemu taj savez. Neko je, ističe, dao „zeleno svetlo“ za taj savez.

„Postavio sam pitanje na sastancima koje sam imao vezano za vojni savez Tirane, Zagreba i Prištine. I dalje čekam odgovor od bilo koga na pitanje čemu taj savez. Još nisam čuo odgovor ni od koga. Možda jednom dobijem odgovor. Pre nego što krenu u akciju“, kazao je Vučić novinarima.

On je istakao da ga veoma brine ćutanje i što se svi prave da ne razumeju kada postavi pitanje.

„Najveća pretnja Srbiji je vojni savez Zagreba, Tirane i Prištine“, podvukao je Vučić.