Nasilni protesti u Albaniji ulaze u peti dan, a šiptarski demonstranti sve više pokazuju svoje pravo lice i iskazuju srbofobiju na svakom koraku. Posle bezbroj zastava terorističke OVK i Velike Albanije, sada je došao na red fizički napad na srpski kamion kompanije Simšped. Naravno, i ovoga puta domaći blokaderi-teroristi ostaju bez reakcije. A i zašto bi reagovali kada su u koaliciji sa Aljbinom Kurtijem.

Naime, grupa demonstranata sa albanskom zastavom je okružila kamion sa srpskim tablicama i deo njih je pokušao da se popne na kabinu kako bi je okačili na šoferšajbnu.

Šiptari napali srpski kamion

- Mladići u Prenju zaustavili kamion sa srpskim registarskim tablicama, pokušali da ga prekriju nacionalnom zastavom - stoji u opisu objave naloga vizionplustv na instagramu.

Očito zaslepljeni mržnjom prema Srbima, pronašli su način da i u antivladinim protestima, sa kojima Srbija i Srbi nemaju nikakve veze, pokažu ko je za njih pravi neprijatelj.

Dok mladi Šiptari, nacionalno svesni i ispunjeni srbofobijom, napadaju čak i kamione samo zato što imaju srpske registarske tablice i pripadaju srpskim firmama, domaći blokaderi-teroristi neumrlog heroja generala Ratka Mladića nazivaju "šiptarem".

Da je u Srbiji nešto debelo pošlo po zlu i da su najgori među nama isplivali na površinu postalo je jasno još kada su pripadnici glumačke sekte povraćali po nacionalnoj zastavi. Pre toga istu tu zastavu je mlađi od braće Trifunović, Bane, cepao kao zver.

Neviđena mržnja drugosrbijanske antisrpske kvazielite i većine blokadersko-terorističke sekte prema svemu što je srpsko, u Albaniji je verovatno potpuno neshvatljiva.

Za njih je potpuno normalno da se tokom protesta napada sve srpsko i da svi, bili vlast ili opozicija, jako dobro znaju koga mrze i koga žele da unište.

S druge strane, domaći blokaderi-teroristi prave otvorenu koaliciju sa zločincem Aljbinom Kurtijem. Njegov "Srbin" Nenad Rašić otvoreno podržava nasilno otimanje vlasti u Beogradu, a Rašićev sin igra kolo u centru Niša zajedno sa istim tim blokaderima.

"Šta smo mi Bogu zgrešili?", kaže srpska izreka kada se iskazuje duboko čuđenje procesima koji se dešavaju oko nas, a koji nemaju nikakvo logično objašnjenje.

Kada je to u Srbiji postalo normalno da blokaderu-teroristi bliži bude varaždinski, osječki i zagrebački ustaša od bilo kog srpskog patriote? Otkad je to Kurti poželjan partner za koaliciju i rušenje Srbije? Kako nam se to uopšte desilo?

Sve to je deo procesa desrbizacije, rasrbljavanja naše zemlje, koja je sprovedena za 12 godina vladavine žute kuge u Srbiji. Naša država je za vreme njihovog mračnog režima postala antiteza srpstvu i interesima srpskog naroda.

Nikada ne treba zaboraviti da je na čelu tužilaštva za ratne zločine za vreme žute kuge bio ustaški dvojac - Bruno Vekarić i Vladimir Vukčević, koji su srpske heroje slali u Hag.

Sve to je rađeno po naredbi najviših funkcionera žute kuge, od Zorana Đinđića i Borisa Tadića pa na dalje.

Štaviše, ista ova dvojica su direktno opstruisali istrage o ratnim zločinima ustaša, šiptara i balija nad Srbima. Oni su ti koji su srpskim mučenicima govorili da "ne govore baš sve" prilikom svedočenja u postupcima protiv Branimira Glavaša, Nasera Orića ili Ramuša Haradinaja.

Srbiji je za 12 godina naneta neviđena šteta. Srbija je rasrbljena vlašću najgoreg ološa kojeg je rodila Srpkinja majka. Toliko su zla naneli našoj zemlji da ih se rođeni roditelji i rodbina stide.

To je razlog onoga što danas vidimo. Zato šiptarska omladina ponosno maše zastava tzv. Velike Albanije i terorističke OVK, napada srpske kamione, samo zato što u Albaniji nema Srba. Nema ih ne zato što ne postoje, već zato što u toj zemlji nije moguće da se neko izjasni kao Srbin. Kada bi se izjasnio automatski bi ga progutao mrak.

U takvom "deficitu" živih Srba koji bi završili u Žutoj kući, dobro je napasti i srpski kamion i sve to sa devizom: Nije važno šta je, bitno da je srpsko.

S druge strane šiptaroljubi i ustašoljubi u Srbiji, okupljeni u blokadersko-terorističkoj sekti pripremaju prve posete po otimanju vlasti upravo Zagrebu i Tirani, a možda i okupiranoj Prištini. Za njih su takođe Srbi neprijatelji, jer oni sami u svom autošovinizmu imaju potrebu da u sebi ubiju Srbina.

Da bi to postigli spremni su na sve, pa i na najgore vrste izdaje, koju svakodnevno gledamo. U ovoj zemlji patriote su i dalje u većini i to će najbolje da se vidi 25. oktobra, ali ono što se dešava na srpskim ulicama dve godine duboko zabrinjava.