Iako je pad nadstrešnice u Novom Sadu, novembra prošle godine, bio povod da se studenti okupe i započnu proteste, sve je otišlo u pogrešnom smeru.
Evidentno je da su protesti poprimili isključivo politički karakter, da su studenti i narod koji su zbog tragedije izašli na ulice shvatili o čemu je reč i da su se povukli. Koga danas možete da vidite na ulicama? Takozvane zboraše koji su se u jeku protesta domogli brojeva telefona svojih komšija, pa svakodnevno bombarduju aktivnostima koje se tiču rušenja vlasti, a ne komunalnih problema jedne mesne zajednice, zarad čega su tobož i osnovani. „Velika buka“ pravljena u vreme Dnevnika 2 na RTS-u je minula, možete da čujete par frustriranih opozicionih političkih aktivista koji besomučno viču „pumpaj“, duvaju u vuvuzele i lupaju o šerpe, ne shvatajući da su se narodu popeli na vrh glave. Svakih par dana ti zborovi dobijaju naloge da organizuju neku protestnu aktivnost, te da se šeta do Skupštine, te do RTS-a, te do Vlade, pa pozivaju članove viber grupe da im se pridruže, a kao rezultat možemo da vidimo dvadesetak aktivista koji šetaju oko osam uveče po svom kvartu i viču i zvižde kao da su psihički poremećeni.
Narodu je preko glave da sve ovo trpi. Svakodnevno se upućuju prijave policiji zbog remećenja reda i mira, vike, buke i unošenja nemira i stvaranja nesigurnosti. Da li je iko od tih blokadera pomislio da se u njihovom komšiluku nalazi neka buduća majka koja ima rizičnu trudnoću, neka beba koju bi trebalo uspavati, neka baka ili deka koji su preživeli ratove i ta buka im unosi nemir i strah? Srbi su narod koji lekove za smirenje pije kao vitamine, pa se postavlja pitanje koliko je porasla prodaja antidepresiva zbog osećaja nelagode jer vam svako veče neko viče i pišti ispod prozora. Da ne govorimo o povicima poput „ruke su vam krvave“ i „ svi ćete na robiju“.
Iako ih je predsednik Republike u više navrata pozivao na razgovor nikad se nisu odazvali, a sada od njega traže da predloži vanredne parlamentarne izbore. A kako studenti nemaju jasno definisane i imenovane glavne predstavnike, lako je pogoditi ko će ih predstavljati na izborima. Demokratski orijentisana opozicija obučena u profesorsko ruho. Nije šija nego vrat. Pod pretpostavkom da se uskoro održe izbori, ništa se drastično neće promeniti. Kvazi studentska opozicija neće preuzeti vlast, jer ko bi još glasao za nekoga ko mu urušava državu, blokira rad prosvetnih institucija i uništava godinu života, to jest studija. I nakon izbora protesti i blokade bi se nastavili, jer se ta kvazi studentska opozicija ne bi pomirila sa činjenicom da su izgubili, pa bi opet nelegalnim i nelegitimnim sredstvima pokušavali da diskredituju izborni proces i konstituisanje nove Vlade.
Nema boljitka dok narod ne kaže „dosta“. Dosta svima koji opstruišu normalan život građana. Policija mora da zaštiti narod, sve građane Republike Srbije koji žele časno da žive i rade. Policija mora da obezbedi ulazak svakom studentu na fakultet. Ako profesori žele da se bave politikom neka napuste fakultete i oslobode mesta drugima koji žele da predaju. Dosta je država puštala da ih pojedinci sramote u susednim državama, da idu na poklonjenje Severini i da traže pravdu kod onih koji su nam toliko zla naneli. Svi ti performansi koji su dati u izvođenje pojedinim studentima instruisani su iz nekog centra, kao i sve aktivnosti po pitanju okupljanja i protestnih šetnji. Ko želi da šeta u ime nekoga čije ime i ne zna, ko se krije pod plaštom studenata, koji ne smeju da daju jasne i konkretne izjave, neka šeta. Mnogi koji su bili pokrenuti idejom revolucije su odustali. Jer moramo priznati, mi Srbi smo narod koji voli da se buni, i nikad nam niko ne valja i nikad nam ništa nije dovoljno dobro. A ne pitamo se kakvi smo mi i da li bismo mogli da budemo bolji.
Iako su pre pola godine krenuli masovni protesti, danas su se sveli na političke performanse, šetnje građana sa politički aktivnim studentima, i veliku podršku opozicionih lidera, kao i opozicionih medija koji „pumpaju“ lažnim informacijama. Mržnja se širi u narodu, i opet se delimo, samo sada ne na „partizane“ i „četnike“, već na „blokadere“ i „ćacije“, a u suštini svi smo isti, samo je taj strani faktor odlučio da opet umeša prste, a Srbi kao Srbi, ponovo naseli. Jasno je da od političkog prevrata nema ništa, ali se postavlja pitanje ko će i kada blokadere da obavesti da im je obojena revolucija propala? Ipak, red je da znaju.
BONUS VIDEO
Komentari (13)