Iako su se organizatori pokušaja obojene revolucije od samih početaka svim snagama upinjali da metodom "kreiranja haosa" zamaskiraju i prikriju ko zapravo stoji iza blokadera, na više konkretnih primera sada već uveliko propalih protesta i blokada, jasno se pokazalo da je "britanski potpis" upadljiva konstanta koja se uporno ponavljala i pomaljala kroz višemesečne neustavne akcije maltretiranja nedužnih građana Srbije. Ali, da počnemo redom.

Sprega Londona sa blokaderima najpre je postala vidljiva na primeru sumnjivog ponašanja službenika ambasade Velike Britanije Vladana Avramovića, koji je tokom januara uočen na protestima u Ivanjici, zbog čega se u javnosti tada opravdano postavilo pitanje šta pripadnik britanske ambasade radi na "studentskim" protestima, i to u gradu koji je poprilično udaljen od Beograda.

Tragovi britanskog upliva i Avramovićevog subverzivnog angažmana se tu ne završavaju, pa je tako otkriveno da je on samo nekoliko meseci kasnije, zajedno sa svojom koleginicom iz britanske ambasade Andreom Subotić, prisustvovao tajnom sastanku između predstavnika blokadera i grupe opoziciono orijentisanih profesora sa beogradskog Univerziteta, održanom u prostorijama "Centra za kulturnu dekontaminaciju" u Beogradu, a što potkrepljuju fotografije i snimci koji su isplivali u domaćim medijima.

Još jedan u nizu zabeleženih dokaza koji direktno potvrđuju britansku umešanost u plan destabilizacije Srbije predstavljaju i kontroverzna otkrića iz aprila ove godine, kada se saznalo da je Avramović sa svojim saradnikom iz britanske ambasade otputovao u Novi Pazar kako bi pokušao da nagovori muftijine pomoćnike i imame iz Islamske zajednice u Srbiji da se pobune i priključe protestima.

Ne treba smetnuti s uma da se pipci britanske obaveštajne hobotnice ni tu ne završavaju, već se protežu i na ključne nevladine organizacije, ali i gotovo celokupnu prozapadnu stranačku opoziciju u Srbiji. U tom smislu, lideri prozapadnih opozicionih stranaka sve otvorenije komentarišu da trpe pritiske od strane samozvanih "stručnjaka" iz dijaspore okupljenih u tzv. Skupštini u rasejanju, koji, baveći se specifičnom blokadersko-foteljaškom disciplinom "politike na daljinu", nastoje da im, gle čuda, upravo iz Londona isporuče instrukcije za dalje političko (ne)delovanje. Naime, čelnici opozicionih partija se žale da oni od njih faktički traže da izvrše "politički harakiri" - da ne učestvuju na izborima, da podrže tzv. "studentsku izbornu listu", i da sve svoje stranačke, ionako skromne resurse (infrastrukturu i aktiviste) stave na raspolaganje tzv. zborovima i plenumima.

Međutim, da stvar bude još gora i poraznija, čini se da su britanski prsti od samog početka bili prisutni i u redovima samoproklamovanih "vojnih veterana", koji su u javnosti postali prepoznatljivi po svojim infantilnim i besmislenim akcijama "odbrane" studenata-blokadera.

Naime, kako saznajemo, "veterane" na području Beograda predvodi i organizuje bivši pripadnik srpske službe bezbednosti Goran Škobić, koji se, "igrom slučaja", prema komentarima drugih članova ove organizacije, trenutno nalazi u Londonu, što logično navodi na zaključak da je cilj njegovog putovanja da preuzme dalje instrukcije za pokušaj oživljavanja propale obojene revolucije.