U četvrtak uveče
Na stranu sto se Đilas i ranije snimao kako plače, na stranu na to što je osvedočeni nasilnik koji je psovao majku policajcu, studentima, koji je tukao tasta, koji je naređivao svojim batinašima da iznose novinare, koji se ukratko bahatio kroz celu svoju političko tajkunski karijeru, ipak je Đilas pomislio da će mu narod poverovati.
Uglavnom, on i njegovi telohranitelji presreli su mlade iz SNS, usput je poveo jednu saradnicu, pa čak i njeno dete u 11 uveče, da bi sve to izgledalo uverljivije. Došao je, vređao, zaleteo se, prvi udario i… I tu kreće njegova “genijalna akcija”.
Odlazi u urgenti centar, odatle se snima zdrav i prav, Marinika na mreži X radi dogovoreni deo posla, kuka strancima, medijima i kreće kampanja kako je “pošteni Dragan Đilas prebijen na pravdi Boga, a on stajao miran kao beba”.
Javlja se Picula, političke stranke iz EU koje zele drugu vlast u Srbiji, prenose N1 i NovaS, Đilasovi i Šolakovi portali, naravno, odmah to šire hrvatski i islamistički mediji. Sve odlično za Đilasa. Ali… ne lezi vraže. Nakon nekoliko sati, ujutro, pojavljuje se pravi snimak, realan, jasan kao dan. I ton i slika govore sasvim drugačije. Điilas vređao, Đilas napao, Đilas prvi udario, niti je prebijen, niti je žrtva. I… i onda tisina. Sve nestaje.
Nema izjava, nema priloga, nema tekstova. Nema više ničega na N1, Novoj, na portalima, ma nigde. Ni Marinika ni Đilas više nista ne pominju kao da se nikada nije dogodilo. Jer se to o čemu su oni pokušali da pričaju zaista nije ni dogodilo. Pokušali su, pa ako prođe prođe. Kao što rade svaki dan sa lažima. I neke im zaista prođu. Ova nije, neka sledeća hoće. Zato, narode, slušaj i gledaj pažljivo, uvek, ali uvek lažovi imaju novu laž.
Komentari (77)