"Nije problem. Ja, za razliku od svih vas, nisam išao na godišnji odmor. Nisam išao ni na more, ni na planinu. Nisam išao nigde. Možda sam zbog toga lud ili blesav, ali nisam. Radio sam naporno, radio sam marljivo, radio sam vredno.

A kako to da za naše pare nismo imali nijedan dom zdravlja, nijednu bolnicu i nijedan klinički centar između 2000. i 2012. godine? Slovima i brojem nula. Nijedan. Krompir.

U Nišu smo izgradili klinički centar. U Beogradu smo izgradili najmoderniji klinički centar, koji izgleda kao svemirski brod. Onaj dodatak i novi deo Kliničkog centra Vojvodine je još veći. Sledi Klinički centar Kragujevac. Bolničko-klinički centri Novi Pazar i Užice.

Neću da vam pričam o desetinama bolnica, od Leskovca i Vranja, do Loznice, Kikinde i mnogih drugih mesta. Gradili smo i u Prokuplju, gde smo uložili desetine miliona evra, mislim preko 40 miliona evra, i gde će uskoro doći do otvaranja bolnice.

A što se tiče pitanja „za naše pare“ pa jesu, to su naše pare. Ali zašto za te naše pare nekada nismo imali stabilan kurs dinara? Zašto smo za te naše pare imali 550.000 manje zaposlenih nego što ih imamo danas, iako danas imamo manje ljudi u Srbiji zbog užasne stope prirodnog priraštaja?

Zato što je država ta koja vodi politiku. Sve ove priče, te laži i prevare, to je lažna racionalizacija da biste opravdali sebe zašto ste na pogrešnoj strani u politici. To je monstruozna laž. Naravno da su to naše pare. Sve su to naše pare. Država radi.

Samo se postavlja pitanje ko je taj koji određuje politiku? Ko je taj koji pravi uslove za dovođenje investitora? To su pare koje uzimamo od poreza. A da bismo uzimali porez, fabrike u toj zemlji moraju da rade. Ako ne rade, nemate šta da uzmete."