U javnost je ponovo isplivala još jedna izjava Vladimira Žirinovskog, osnivača Liberalno-demokratske partije Rusije (LDPR), koju je izgovorio još 2020. godine, ali koja tek sada ponovo dobija pažnju. Ovoga puta, međutim, fokus njegovog tadašnjeg razmišljanja nije bio direktno na Rusiji, već na potezima Vašingtona i na širem geopolitičkom scenariju koji je, korak po korak, slagao gotovo nehajno, kao da govori o šahovskoj partiji, a ne o sudbinama država.

Prema Žirinovskom, ishod predsedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama 2024. godine bio je unapred odlučen: pobedu će, tvrdio je, odneti republikanac Donald Tramp. Ali tu se njegova prognoza nije završavala. On je smatrao i da će Moskva sa Trampom moći da postigne određeni dogovor.

Ne nužno lak i bez prepreka, ali moguć. Tako je o tome govorio – bez mnogo uvijanja, uveren da se ključne odluke u svetskoj politici ne donose pred kamerama, već u tišini, iza zatvorenih vrata.

U jednom televizijskom gostovanju neposredno posle američkih izbora 2020. godine, u emisiji „Veče sa Vladimirom Solovjovim“ na kanalu „Rusija“, Žirinovski je otišao i korak dalje. Tada je otvoreno govorio o mogućnosti da Rusija pomogne Trampu.

Ne samo simbolično, već vrlo konkretno.
„Mogli bismo da pomognemo. Mogli bismo da pomognemo ove jeseni, stvarno da se umešamo“, rekao je, birajući reči koje su zvučale gotovo usputno, ali su u sebi nosile snažnu poruku.

Logika tog scenarija, kako ga je on video, bila je hladna i pragmatična. Ako bi Rusija zauzela čvršći stav prema Ukrajini, Sjedinjene Države bi, zauzvrat, dobile slobodne ruke u Venecueli. To, po njemu, nije bila nikakva metafora, već otvorena razmena interesa.

„On uzima Venecuelu, mi – Ukrajinu“, rekao je kratko i bez ikakvog dramatizovanja, kao da govori o podeli teritorija na mapi, a ne o sudbinama čitavih država.

Važno je naglasiti da ovo nije bila usamljena misao. Žirinovski je i ranije upozoravao da će Vašington proglasiti blokadu Venecuele zbog nafte. U tom okviru tvrdio je da će Sjedinjene Države pokušati da svoju skupu domaću naftu prodaju Evropi i drugim delovima sveta po višestruko većim cenama. Po njegovom mišljenju, upravo energetska računica stoji iza političkih odluka, a ne obrnuto.

Koliko su ovakve prognoze bile rezultat njegove političke intuicije, a koliko odraz tadašnjeg trenutka, teško je sa sigurnošću reći. Ipak, činjenica je da se Žirinovski i ranije često vraćao u fokus javnosti upravo kroz stare izjave koje, sa vremenske distance, dobijaju novo značenje.

Da li je i ovo još jedno takvo „proročanstvo“ ili tek slika načina na koji se o svetu razmišljalo pre nekoliko godina – odgovor, kao i obično u geopolitici, ne dolazi odmah.