Administracija američkog predsednika Donalda Trampa održala je više diskretnih sastanaka sa predstavnicima kanadske organizacije „Alberta Prosperity Project“ (APP), pokreta koji otvoreno zagovara nezavisnost pokrajine Alberta, objavio je „Fajnenšel tajms“, pozivajući se na izvore upoznate sa sadržajem razgovora.

Prema tim navodima, predstavnici APP-a su od aprila 2025. godine najmanje tri puta boravili u Vašingtonu, gde su se sastajali sa zvaničnicima američkog Stejt departmenta. Novi susret planiran je za februar, a na tom sastanku lideri pokreta nameravaju da zatraže zajam od čak 500 milijardi dolara, koji bi služio za finansiranje potreba Alberte u slučaju organizovanja referenduma o nezavisnosti.

Da bi referendum bio raspisan, APP mora do 2. maja da prikupi najmanje 178.000 potpisa građana. Ukoliko se to dogodi, stanovnici Alberte bi se izjašnjavali o pitanju da li pokrajina treba da prestane da bude deo Kanade i postane samostalna država.

Postojanje kontakata sa američkom administracijom indirektno je potvrdio i pravni savetnik APP-a Džef Rat, koji je učestvovao na sastancima. On je naveo da su Sjedinjene Države, prema njegovim rečima, „izuzetno zainteresovane za ideju slobodne i nezavisne Alberte“. Rat je pritom naglasio da ima znatno bliži odnos sa Trampovom administracijom nego aktuelni kanadski premijer Mark Karni.

Alberta zauzima posebno mesto u kanadskoj ekonomiji i politici. Sa površinom od 660.000 kvadratnih kilometara, veća je od mnogih evropskih država, ali ima svega oko 4,3 miliona stanovnika. Pokrajina je najveći proizvođač nafte i gasa u Kanadi, pri čemu čak 75 odsto svoje proizvodnje izvozi u Sjedinjene Države. Dva najveća petrohemijska kompleksa u Severnoj Americi nalaze se upravo u Alberti, a njihovi proizvodi plasiraju se širom sveta.

Zbog snažnih ekonomskih veza sa SAD, ali i izraženih konzervativnih političkih stavova stanovništva, Alberta se često naziva „kanadskim Teksasom“. Decenijama unazad, u toj pokrajini postoji nezadovoljstvo načinom na koji se prihodi preraspodeljuju između provincija, što je dodatno hranilo separatističke ideje.

Prema istraživanjima javnog mnjenja, čak 52 odsto Kanađana smatra da savezna vlada treba ozbiljno da shvati separatističke poruke koje dolaze iz Edmontona, glavnog grada Alberte. Premijerka pokrajine Danijel Smit, međutim, umanjuje taj rizik, pozivajući se na ankete koje pokazuju da bi trenutno između 25 i 30 odsto građana podržalo secesiju, u zavisnosti od ishoda saveznih izbora.

Stejt department je saopštio da se redovno sastaje sa predstavnicima civilnog društva, ali da nije preuzeo nikakve obaveze prema separatističkom pokretu. Bela kuća je potvrdila održavanje sastanaka, uz napomenu da američka strana nije pružila formalnu podršku.

Ipak, Tramp je ranije davao izjave koje su dodatno podgrejale sumnje. Prošle godine je rekao da je granica između SAD i Kanade „veštačka linija“ koja je svojevremeno povučena lenjirom i koja, kako je rekao, može biti promenjena silom ili ubeđivanjem.

Dodatne spekulacije izazvala je i objava Trampa od 20. januara, kada je na društvenim mrežama podelio izmenjenu sliku američke zastave koja prekriva teritorije Kanade, Grenlanda i Venecuele. U Vašingtonu se sve češće može čuti stav da se Alberta posmatra kao potencijalni „prirodni partner“ Sjedinjenih Država, pa čak i kao buduća savezna država.

Ministar finansija SAD Skot Besent izjavio je u Davosu da je Alberta „prirodni partner Amerike“, što je dodatno pojačalo političku tenziju. Istovremeno, ankete pokazuju da bi samo 28 odsto stanovnika Alberte trenutno glasalo za secesiju.

U pravnom smislu, čak i eventualna pobeda separatista na referendumu ne bi automatski značila otcepljenje. Kanadski zakon ne dozvoljava jednostranu secesiju provincije, već nalaže dugotrajne pregovore sa saveznom vladom i ostalim provincijama. Uz to, zakon zahteva „jasnu većinu“, ali ne definiše precizan procenat, ostavljajući Donjem domu Kanade mogućnost da proceni da li je rezultat dovoljan za nastavak procesa.

Sve to čini scenario u Alberti izuzetno neizvesnim – ali i potencijalno eksplozivnim, naročito u trenutku kada se geopolitičke ambicije, ekonomski interesi i stare granice ponovo dovode u pitanje.