Sjedinjene Američke Države i Rusija mogle bi se ponovo naći u otvorenoj trci u nuklearnom naoružanju, prvi put još od završetka Hladnog rata, ukoliko u poslednjem trenutku ne postignu dogovor o produženju ili zameni poslednjeg važećeg sporazuma o kontroli strateškog oružja. Reč je o ugovoru Novi START, koji ističe 5. februara, a čijim prestankom bi nestala sva ograničenja vezana za nuklearne arsenale dugog dometa dve najveće nuklearne sile.

Bez tog sporazuma više ne bi postojale kvote koje ograničavaju broj interkontinentalnih raketa, bojevih glava i sistema za njihovo lansiranje, što bi otvorilo prostor za nekontrolisano jačanje nuklearnih kapaciteta.

Ruski predsednik Vladimir Putin predložio je da Moskva i Vašington, makar privremeno, nastave da se pridržavaju postojećih ograničenja još godinu dana. Cilj tog predloga je, kako je objašnjeno, kupovina vremena za pregovore o novom, sveobuhvatnijem sporazumu. Međutim, američki predsednik Donald Tramp do sada se nije zvanično izjasnio o toj ponudi.

Tramp je ranije poručio da, ukoliko sporazum istekne, on jednostavno prestaje da važi, uz stav da bi Novi START trebalo zameniti „boljim dogovorom“. Deo američkog političkog establišmenta smatra da bi Vašington trebalo da odbije rusku inicijativu i time sebi omogući širenje sopstvenog nuklearnog arsenala, naročito u svetlu ubrzanog jačanja kineskih nuklearnih snaga.

Ipak, Tramp istovremeno ističe da mu je cilj nastavak procesa „denuklearizacije“, ne samo sa Rusijom, već i sa Kinom. Peking, s druge strane, odbacuje takvu ideju, navodeći da je nerealno očekivati da se uključi u pregovore sa državama koje raspolažu višestruko većim nuklearnim arsenalima.

Povratak logici „međusobnog uništenja“

Još od najmračnijih trenutaka Hladnog rata, kada su Sjedinjene Države i Sovjetski Savez otvoreno pretili jedni drugima potpunim uništenjem u slučaju nuklearnog sukoba, sporazumi o kontroli naoružanja smatrani su ključnim mehanizmom za sprečavanje katastrofalnih grešaka, pogrešnih procena i ekonomskog iscrpljivanja kroz trku u naoružanju.

Ti sporazumi nisu samo postavljali brojčana ograničenja za rakete i bojeve glave, već su obavezivali strane i na razmenu informacija. Upravo ta razmena, prema ocenama stručnjaka, omogućavala je razumevanje bezbednosnih interesa, strahova i motiva druge strane, čime se smanjivao rizik od eskalacije izazvane pogrešnim tumačenjem poteza.

Ukoliko novi sporazum ne bude postignut, obe strane bi bile primorane da planiraju svoje poteze na osnovu najcrnjih pretpostavki o tome kakvo oružje druga strana razvija, testira i raspoređuje. Takav proces, upozoravaju bivši pregovarači, ima tendenciju da se sam pojačava i vodi ka dubokoj destabilizaciji globalne bezbednosti.

Nasleđe sporazuma i novi izazovi

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Moskva i Vašington su više puta obnavljali i prilagođavali sporazume iz doba Hladnog rata koji su se odnosili na strateško oružje usmereno na gradove i vojne ciljeve druge strane. Novi START potpisan je 2010. godine i ograničio je broj raspoređenih strateških bojevih glava na 1.550 po strani, uz maksimalno 700 sistema za njihovo lansiranje sa kopna, mora ili iz vazduha.

Međutim, zamena tog sporazuma danas je daleko složeniji zadatak. Rusija je u međuvremenu razvila nove sisteme sposobne za nošenje nuklearnog oružja, poput krstareće rakete „Burevestnik“, hipersoničnog sistema „Orešnik“ i podvodnog torpeda „Posejdon“, koji nisu obuhvaćeni postojećim ograničenjima.

S druge strane, Tramp je najavio razvoj svemirskog sistema protivraketne odbrane poznatog kao „Zlatna kupola“, što Moskva vidi kao pokušaj narušavanja strateške ravnoteže. U isto vreme, kineski nuklearni arsenal nastavlja da raste bez ikakvih međunarodnih ograničenja. Procene govore da Kina trenutno raspolaže sa oko 600 bojevih glava, dok bi do kraja decenije taj broj mogao premašiti 1.000.

Američke bezbednosne procene već upozoravaju da se SAD suočavaju sa bezbednosnim izazovom bez presedana – ne od jednog, već od dva nuklearna rivala istovremeno. U tom kontekstu razmatraju se i opcije vraćanja u upotrebu bojevih glava koje su ranije povučene iz operativne upotrebe, bez potrebe za razvojem novog oružja.

Iako bi za takve poteze bilo potrebno vreme, stručnjaci upozoravaju da bi i SAD i Rusija mogle u relativno kratkom roku značajno povećati broj raspoređenih nuklearnih bojevih glava. Time bi se svet ponovo našao u situaciji koja podseća na najopasnije faze Hladnog rata – sa sve tanjom linijom između odvraćanja i katastrofe.