Svaki veliki sportski rezultat u uređenim društvima služi kao povod za slavlje zajedništva, poštovanja i univerzalnih sportskih vrednosti. Umesto toga, Hrvatska je u ponedeljak odlučila da nacionalni uspeh pretvori u platformu za promociju poruka koje sa sportom nemaju nikakve veze. Centralno mesto proslave u Zagrebu zauzeo je Marko Perković Tompson, muzičar čije je ime godinama sinonim za ustašku simboliku i otvoreno koketiranje sa ekstremnim ideologijama.

Atmosfera koja je stvorena tog dana potpuno je zasenila sportski uspeh i obesmislila ideju fer-pleja i dostojanstva. Odgovornost za takav epilog ne može se svesti na „spontanu emociju mase“, jer je reč o svesnoj političkoj odluci. Premijer Andrej Plenković, pojedini ministri u njegovoj vladi, uključujući ministra sporta Tončija Glavinu, ali i Hrvatski rukometni savez, prihvatili su uslove da proslava bude organizovana samo uz Tompsonovo prisustvo. Time je država praktično dala legitimitet porukama koje duboko dele društvo i podsećaju na najmračnije delove regionalne istorije.

Umesto sportskog slavlja, Zagreb je dobio ideološki performans koji je uznemirio čitav region, ali je, simptomatično, ostao bez ikakve ozbiljne reakcije iz Evropske unije. Još jednom se pokazalo da ekstremizam u Hrvatskoj nije marginalna pojava, već fenomen koji se godinama toleriše, relativizuje i prećutno prihvata od strane političkog vrha.

Posebnu težinu nosi tišina onih koji inače rado i brzo dele lekcije o evropskim vrednostima. Tonino Picula, ali i brojni uticajni akteri u administraciji EU, koji ne propuštaju priliku da kritikuju Beograd, ovog puta nisu našli za shodno da osude ustašku ikonografiju usred glavnog grada jedne članice Unije. Bez osuda, bez upozorenja i bez zabrinutosti, Evropa ponovo šalje poruku da je ekstremizam prihvatljiv sve dok se prikriva parolama „patriotizma“, čime se otvara prostor za još opasnije društvene devijacije.

BONUS VIDEO