Sjedinjene Američke Države poslednjih dana naglo pojačavaju vojno prisustvo na Bliskom istoku, u uslovima rasta tenzija sa Iranom.
Prema otvorenim izvorima i podacima o praćenju letova, u region je prebačeno više od 120 vojnih letelica, što se opisuje kao najveći talas američke vazdušne moći još od rata u Iraku 2003. godine.

Istovremeno, drugi nosač aviona, USS Gerald R. Ford, preusmerava se ka regionu kako bi se pridružio grupi oko USS Abraham Lincoln, koja već deluje u Arapskom moru.


Vazdušna komponenta: lovci, AWACS i tankeri

Prema dostupnim podacima, u raspoređivanju učestvuju:

◻️F-35 Lightning II

◽️F-22 Raptor

◽️F-15E Strike Eagle

◽️F-16 Fighting Falcon

◽️E-3 Sentry (AWACS)

Veliki broj tankera za dopunu goriva u vazduhu ukazuje na planiranje dugotrajnijih operacija, a ne na rutinske rotacije. Kombinacija stelt lovaca i AWACS platformi omogućava Sjedinjenim Američkim Državama kontrolu vazdušnog prostora i precizno navođenje potencijalnih udara.

 

Mornarička moć: Pozicioniranje u dometu Irana

Satelitski snimci pokazuju da grupa oko USS Abraham Lincoln deluje u blizini Omana, čime američka mornarica dolazi u domet ključnih iranskih ciljeva.

Pored nosača aviona, u regionu se nalaze i razarači opremljeni krstarećim raketama „Tomahavk“, kao i sistemima protivraketne odbrane, što omogućava istovremeno izvođenje ofanzivnih i defanzivnih operacija.

Pažnja je usmerena i na bazu Dijego Garsija u Indijskom okeanu, koja može da primi strateške bombardere. Reč je o britanskoj teritoriji pod zakupom SAD, pa je za eventualne ofanzivne operacije potrebna saglasnost Londona.

Navodi o neslaganjima između Vašingtona i Londona oko potencijalne upotrebe baze dodatno komplikuju situaciju.

Kako odgovara Iran

Teheran je poručio da ne želi rat, ali da će na svaku američku agresiju odgovoriti "odlučno i proporcionalno".

Paralelno s tim, Iran je započeo zajedničke pomorske vežbe sa Rusijom u Omanskom moru i severnom delu Indijskog okeana.

Izveštaji ukazuju da Teheran dodatno utvrđuje ključne vojne objekte, uključujući nuklearnu i raketnu infrastrukturu, kao i podzemne komplekse.



 

Šta ovo znači za region

Ovako obimno raspoređivanje snaga obično prethodi mogućim vazdušnim i raketnim udarima ili predstavlja snažnu meru odvraćanja.

Kombinacija dva nosača aviona, stelt lovaca, AWACS sistema i tankera značajno povećava operativnu fleksibilnost SAD.

Ukoliko dođe do udara, najverovatniji scenario podrazumeva precizne, dalekometne napade na vojnu i bezbednosnu infrastrukturu, uključujući objekte povezane sa Korpusom čuvara islamske revolucije (IRGC).

Ipak, rizik od brze eskalacije ostaje visok. U regionu u kojem se energetski koridori i ključne pomorske rute prepliću sa geopolitičkim interesima velikih sila, svaki pogrešan potez može izazvati širu krizu.