Rat Rusije protiv Ukrajine traje već godinama, građanski rat u Sudanu takođe se nastavlja, a širom sveta trenutno postoji još oko pedeset oružanih sukoba. Trajanje rata često predstavlja jedan od ključnih faktora, jer direktno utiče na logistiku, strategiju i sve druge elemente vođenja rata. Upravo zbog toga u savremeni politički i vojni rečnik ušao je pojam „Blitzkrieg“, odnosno brza i iznenadna vojna operacija koja ima za cilj da slomi otpor protivnika u kratkom roku i uz minimalne gubitke u ljudstvu i tehnici.

Međutim, sve je više signala da bi sukob koji trenutno traje sa Iranom mogao da potraje znatno duže nego što se u početku očekivalo. Američki ministar odbrane Pit Hegset izjavio je u sredu da su borbe tek počele i dodao da bi sukob mogao da traje i do osam nedelja. Na samom početku konflikta predsednik SAD Donald Tramp govorio je o mnogo kraćem roku, procenjujući da bi operacija mogla da bude završena za svega nedelju dana.

Časopis Foreign Policy ukazuje na problem dužine sukoba i ističe da su Iran, Izrael i Sjedinjene Države u svojevrsnoj trci sa vremenom. Dok napadači pokušavaju da ostvare brzi uspeh, istovremeno se suočavaju sa smanjenjem resursa protivvazdušne odbrane. Sa druge strane, Iran pokušava da produži trajanje sukoba kako bi iscrpeo protivnike.

Američki portal Politico došao je do informacija da je Centralna komanda američke vojske zatražila slanje dodatnih vojnih obaveštajnih oficira u svoje sedište na Floridi. Njihov zadatak bio bi da podrže operacije protiv Irana u periodu od najmanje 100 dana, a moguće čak i do septembra.

Hormuški moreuz i američki planovi

U američkoj strategiji nacionalne bezbednosti, koju je predstavila administracija Donalda Trampa, navodi se da Sjedinjene Države žele da spreče bilo koju neprijateljsku silu da zavlada Bliskim istokom, njegovim energetskim resursima i ključnim transportnim pravcima za naftu i gas. Istovremeno, naglašava se potreba da se izbegnu takozvani „večiti ratovi“, kakvi su u prošlosti vodili SAD u dugotrajne i skupe vojne operacije u regionu.

Iranska Revolucionarna garda saopštila je da ima potpunu kontrolu nad saobraćajem kroz Ormuski moreuz i zapretila da će napadati američke, izraelske i evropske brodove. Iranski mediji su u četvrtak objavili i informaciju da je u Persijskom zalivu pogođen američki tanker.

Portparolka Bele kuće Karolin Livit izjavila je da Vašington trenutno ne želi da se obavezuje na precizan vremenski okvir kada je reč o planovima za obezbeđivanje plovidbe kroz Ormuski moreuz. Iz toga se može zaključiti da taj strateški prolaz nije od presudnog značaja za Izrael, jer njegova snabdevanja energentima ne zavise direktno od tog pravca.

Američki stratezi očigledno su računali na to da će brzo uništiti ključne iranske vojne kapacitete i time omogućiti nesmetanu plovidbu kroz moreuz. Ukoliko je to bio plan, mnogi analitičari smatraju da su se ozbiljno preračunali, što podseća na ruske procene na početku rata u Ukrajini.

Oprez država Persijskog zaliva

Posebnu pažnju privlači uzdržanost država Persijskog zaliva koje su meta iranskih napada, ali zasad ne uzvraćaju direktno. Danija Tafer, stručnjak za region Persijskog zaliva, smatra da su američki saveznici na Bliskom istoku trenutno u stanju visoke pripravnosti i da koriste američke sisteme protivvazdušne odbrane kako bi oborili većinu iranskih projektila.

Ona je za Politico izjavila da se te zemlje nalaze u teškoj dilemi između rata koji nisu želele i saveznika koji je započeo sukob.

Analitičari ne isključuju mogućnost da je njihova uzdržanost posledica procene da je bolje sačekati razvoj događaja, jer će te države i nakon završetka sukoba ostati neposredni susedi Irana.

Teheran, s druge strane, pokušava da uvuče što veći broj država regiona u sukob. Jedna raketa navodno je skrenula prema teritoriji Turske, dok su dve bespilotne letelice pale u Azerbejdžanu. Vlasti u Bakuu saopštile su da zadržavaju pravo na „primerene mere“ kao odgovor na taj incident.

Slab uticaj Evropske unije

U međuvremenu, sve je više kritika na račun Evropske unije zbog njene ograničene uloge u rešavanju međunarodnih kriza. Analitičarka Natali Toči, direktorka Instituta za međunarodne odnose u Rimu, u tekstu za časopis Foreign Policy ocenila je da evropska politika sve više vodi ka marginalizaciji EU na globalnoj sceni.

Prema njenim rečima, Evropa pokušava da zadrži normativni pristup međunarodnim odnosima, ali time često upada u kontradikcije i optužbe za licemerje.

Toči smatra da je EU mogla da zauzme drugačiji stav i jasno saopšti da je reč o ratu koji su izabrale Sjedinjene Države i Izrael, te da takav sukob predstavlja kršenje Povelje Ujedinjenih nacija. Po njenom mišljenju, Evropa je mogla da pokuša da formira diplomatsku koaliciju sa regionalnim državama kako bi se pronašlo političko rešenje sukoba.

Podrška Trampu u SAD

Iako su američki republikanci ranije najavljivali da njihova administracija neće započinjati nove ratove, većina članova Republikanske stranke sada je stala iza predsednika Donalda Trampa. U Senatu je u sredu odbijena rezolucija kojom se tražilo da predsednik dobije odobrenje Kongresa za vojne operacije protiv Irana.

Glasanje je završeno rezultatom 53 prema 47 u korist administracije.

U međuvremenu, rat u Ukrajini i dalje traje, kao i krvavi sukob u Sudanu, dok se širom sveta vodi još oko pedeset drugih ratova. Međutim, globalna pažnja sada je usmerena na Iran, koji prema mišljenju mnogih analitičara ima sve preduslove da postane nova dugotrajna kriza nalik ukrajinskom ratu, ali u okvirima Bliskog istoka.