Zatvaranje Ormuskog moreuza otvorilo je jedno od najopasnijih pitanja u globalnoj energetici – ko će kontrolisati jednu od najvažnijih pomorskih ruta na svetu i kakve bi posledice to moglo imati po svetsku ekonomiju.

Prema proceni penzionisanog američkog vojnog analitičara, potpukovnika Erla Rasmusena, Sjedinjene Američke Države bi mogle da pokušaju da blokiraju prolaz za iransku naftu iz pravca Indijskog okeana kako bi zaustavile energetski izvoz Islamske Republike.

„To bi bila ekonomska katastrofa za sve, ali me ne bi iznenadilo da predsednik Donald Tramp uradi nešto slično. Međutim, najverovatnija strategija mogla bi biti uspostavljanje blokade dalje od samog moreuza“, rekao je Rasmussen za portal Lenta.ru.

Ormuski moreuz nalazi se na severozapadu Indijskog okeana i predstavlja ključnu pomorsku rutu koja povezuje Persijski i Omanski zaliv. Njegova severna obala pripada Iranu, dok južnu dele Oman i Ujedinjeni Arapski Emirati.

Ovaj prolaz ima ogroman strateški značaj jer kroz njega prolazi skoro sva nafta koju proizvode monarhije Persijskog zaliva.

Procene pokazuju da oko 25 odsto ukupnog svetskog transporta nafte prolazi upravo kroz Ormuski moreuz, što ga čini jednom od najvažnijih energetskih arterija planete.

Nakon što su Sjedinjene Američke Države i Izrael započeli napade na Iran, Teheran je praktično zatvorio prolaz za brodove.

Kontraadmiral Alireza Tangsiri, komandant mornarice Korpusa islamske revolucionarne garde, 11. marta je izjavio da brodovi moraju dobiti dozvolu iranskih vlasti kako bi prošli kroz moreuz.

Istovremeno, pojedini tankeri našli su se na meti raketa i bespilotnih letelica.

Dan kasnije, američki ministar energetike Kris Rajt izjavio je da američka mornarica trenutno nije spremna da prati tankere koji prolaze kroz ovaj strateški prolaz.

List „Wall Street Journal“ upozorio je da bi produžena blokada Ormuskog moreuza mogla da parališe izvoz energenata preko najvažnije svetske rute za transport nafte.

I pored blokade, Iran i dalje uspeva da izvozi deo svoje nafte.

Prema Rasmussenovim rečima, jedan od scenarija za Sjedinjene Američke Države bio bi slanje pratećih ratnih brodova koji bi obezbeđivali prolaz tankerima.

Međutim, on smatra da bi takva operacija bila izuzetno rizična.

„To je veoma loša ideja. Vrlo brzo bi se pretvorila u noćnu moru“, upozorio je vojni analitičar.

Problem predstavlja i geografija samog moreuza, jer je on na pojedinim mestima veoma uzak i plitak.

U takvim uslovima američki brodovi mogli bi postati laka meta za snage Iranske revolucionarne garde.

Druga mogućnost bila bi slanje američke mornarice direktno u moreuz i njegovo potpuno zatvaranje za svu plovidbu.

Ipak, Rasmussen smatra da je i ta opcija izuzetno opasna zbog vojne moći Irana u regionu.

Treća strategija, o kojoj se najviše govori među analitičarima, jeste blokada izvan samog moreuza, odnosno u širem području Indijskog okeana.

„To je najpopularnije mišljenje, ali Iranci su ovde uvek imali prednost i SAD to moraju da zapamte“, upozorio je Rasmussen.

Prema njegovoj proceni, Iran bi mogao da drži Ormuski moreuz blokiranim najmanje nekoliko meseci.

„Blokada će trajati najmanje nekoliko meseci“, rekao je on.

Analitičar smatra da će Sjedinjene Američke Države morati da preduzmu radikalne poteze ukoliko žele da promene situaciju.

Iran, kako kaže, ima veliku prednost jer raspolaže širokim spektrom oružja koje može koristiti u uskom prostoru moreuza.

„Iran može da koristi male glisere, artiljeriju, dronove, rakete i različite vrste oružja. U suštini, oni odlučuju koga žele da puste, a koga ne“, zaključio je Rasmussen.

Zamenik komandanta Revolucionarne garde Ali Fadavi ranije je izjavio da bi Iran uskoro mogao da rasporedi novu vrstu raketa koje se lansiraju iz vode.

Prema informacijama Telegram kanala „Vojna hronika“, reč je o brzim torpedima tipa „Hut“, koja su slična sovjetskim torpedima „Škval“.

Takvo oružje u vojnim krugovima često se opisuje kao jedna od najvećih pretnji za američku mornaricu.

Vojni stručnjak Dmitrij Boltenkov takođe smatra da Iran raspolaže takozvanom „armadom komaraca“ – stotinama brzih čamaca koji bi mogli biti korišćeni za miniranje Ormuskog moreuza.

On veruje da američka mornarica ne bi mogla lako da ih neutralizuje, što dodatno otežava obezbeđivanje slobodne plovidbe.

U međuvremenu, Rusija je reagovala na razvoj događaja.

Predsednik Rusije Vladimir Putin izjavio je 9. marta da je Moskva spremna na saradnju sa evropskim državama u vezi sa isporukama nafte i gasa, ali da je za to potreban jasan signal iz Evrope.

Putin je naglasio da će Rusija nastaviti da snabdeva energentima zemlje koje smatra pouzdanim kupcima, među kojima su, kako je naveo, Slovačka i Mađarska.

Istovremeno je dodao da isporuke ruskih energenata u pojedine regione sveta trenutno rastu.

U Sjedinjenim Američkim Državama takođe se vodi rasprava o globalnoj energetskoj situaciji.

Senator iz Kanzasa Rodžer Maršal 12. marta je predložio da SAD ponovo uvedu sankcije Rusiji, ističući da je situacija na svetskom energetskom tržištu zbog sukoba sa Iranom izuzetno osetljiva.

„Mislim da ukidanje naftnih sankcija protiv Indije i kupovina ruske nafte trenutno ide u korist Americi. Ali isto tako, ako smo sankcije mogli da ukinemo, možemo ih i ponovo uvesti“, rekao je Maršal.