U gotovo praznoj prodavnici u glavnoj ulici jednog berlinskog kvarta, poslednji kupci žure da ugrabe robu sa rasprodaje pod natpisom „sve mora da ide“. Police su skoro ispražnjene, svetla trepere, a vlasnik sa setnim osmehom poslednji put spušta roletnu. Tako danas izgleda masovno gašenje fizičkih prodavnica u Nemačkoj. Kako prenosi BILD, pozivajući se na najnoviju prognozu Udruženja trgovaca „Handelsverband Deutschlanda“ (HDE), od 2015. godine zatvoreno je oko 70.000 radnji, a do kraja 2026. godine njihov broj pašće na rekordno niskih 296.600 – prvi put ispod 300.000 od ujedinjenja Nemačke.

Prema podacima koje prenosi BILD, nemački maloprodajni sektor u 2026. godini očekuje zatvaranje još 4.900 prodavnica, čak i kada se uračunaju nova otvaranja. Reč je o nastavku dramatičnog pada koji je dodatno ubrzan tokom pandemije korona virusa – samo tokom 2021. i 2022. godine nestalo je više od 22.000 objekata. Danas, kako upozorava HDE, mnogi nemački gradski centri već vidljivo pate od praznih lokala i gubitka trgovačkog života.

Najteže je pogođen takozvani non-food sektor – prodavnice mode, obuće, nameštaja i parfimerije. Kompanija „Gerry Weber“ potpuno je ugasila svoje filijale, „Hammer“ zatvara 44 prodavnice, „Eterna“ čak 50, dok su „Görtz, Wormland“ i „Parfümerie Pieper“, već duboko u procesu gašenja. HDE navodi da je tokom 2025. godine registrovan čak 2.571 stečaj u maloprodaji, što je najviše u poslednjih deset godina.

Glavni uzroci, kako navodi BILD pozivajući se na HDE, jesu visoki troškovi energije, rastući nameti na plate, birokratija i eksplozivni rast onlajn kupovine. Nemački potrošači, suočeni sa ekonomskom stagnacijom i opštom neizvesnošću, sve više stežu novčanik ili se uzdržavaju od kupovine. Umesto da pruži snažniju podršku malim i srednjim trgovcima, savezna vlast, prema kritikama, svojom energetskom politikom i zelenom agendom dodatno pogoršava ionako tešku situaciju.

Pogled redakcije portala Srpski Ugao

Nemačka, nekadašnja lokomotiva evropske privrede, sve očiglednije pokazuje koliko pogubna može da bude politika koja se ne susreće sa ekonomskom realnošću.

Preterana regulacija i izostanak stvarne podrške tradicionalnoj trgovini doveli su do toga da i najjača ekonomija Starog kontinenta počne da gubi svoje osnovne stubove – žive gradske centre i male radnje.

Ovo je ozbiljna opomena da nametanje sve većih troškova privredi, uz davanje prednosti političkim projektima Evropske unije nad stvarnim potrebama tržišta, neminovno vodi u propadanje.