Ema Bandi (24) preminula je nakon što je pala sa mosta posle svađe sa svojim dečkom na božićnoj proslavi firme, utvrđeno je istragom.

Ema se popela  preko zaštitne ograde na pešačkom nadvožnjaku na putu A379 u blizini Sendi Parka u Ekseteru, u Devonu, gde je jedan prolaznik očajnički pokušao da je spase.

Na ročištu u Sudu mrtvozornika u Ekseteru rečeno je da je Ema, pomoćnica rukovodioca gradilišta u kompaniji Bovis Homes, prisustvovala odloženoj božićnoj proslavi firme u konferencijskom centru Sendi Park krajem januara 2025. godine.

Tokom večeri uznemirila se nakon nesuglasice sa svojim dečkom Bilijem Flemingom, povezane sa nečim što je rekao jedan kolega. Zatim je napustila objekat i uputila se ka mostu, dok ju je Fleming pratio.

Vozač Džordž Haris, koji je čekao u blizini da pokupi svoju ćerku sa događaja, video je Emu uznemirenu blizu mosta. On je rekao da se Fleming ubrzo potom vratio sam i, na pitanje da li je Ema dobro, opisao je kao „van sebe“.

Zabrinut, Haris je otišao da je potraži i zatekao je kako visi sa spoljne strane mosta, držeći se rukama. Pozvao je hitne službe i pokušao da joj pomogne, držeći je za zglobove i moleći je da izdrži. Haris je rekao sudu da je plakala i bila izuzetno potresena.

Uprkos njegovim naporima tokom nekoliko minuta, Ema mu je iskliznula iz ruku i pala na put ispod. Preminula je od povreda grudnog koša i vrata.

Fleming se u međuvremenu vratio u hotelsku sobu pre tragičnog pada, ali ga je policija kasnije obavestila o tome šta se dogodilo. On je opisao Emu kao „prelepu, dobrodušnu i osobu koja bi pomerila planine za bilo koga“.

Policija je saopštila da nema sumnjivih okolnosti u vezi sa njenom smrću, a mrtvozornik je presudio da se radi o nesrećnom slučaju.

Toksikološki nalazi pokazali su da je Ema imala alkohol u organizmu u trenutku smrti, što je verovatno uticalo na njeno rasuđivanje.

Glavni mrtvozornik Devona, Filip Spinej, rekao je: „Ona nije namerno okončala svoj život. Pokušavala je da se spase. Nije jasno kako se našla sa pogrešne strane zaštitne ograde i pokušavala je da se zadrži. Bila je uznemirena zbog nečega što je kolega ranije te večeri rekao. Verovatnije je da je delovala impulsivno i nije imala nameru da sebi oduzme život - ovo je bila tragična nesreća.“

Pomoćnica rukovodioca gradilišta bila je veoma cenjena u industriji, nakon što je uspela da preokrene svoj život posle perioda beskućništva. Ranije je govorila o svojoj zahvalnosti za posao, uključujući i nivo podrške koji je dobijala.