Tačno 21. aprila 1996. godine odigrala se jedna od najneobičnijih i najkontroverznijih likvidacija u modernoj istoriji. U koordinisanoj operaciji ruske Federalne službe bezbednosti (FSB) i ratnog vazduhoplovstva ubijen je Džohar Dudajev – lider nepriznate čečenske republike Ičkerije, ali i bivši general sovjetske avijacije.

Prošlo je punih 30 godina od tog događaja, ali cela priča i dalje nosi dozu misterije. Iako je većina detalja vremenom isplivala, brojni mitovi i dalje kruže, podgrejani medijskim napisima, posebno u ruskoj i turskoj štampi, gde su se čak pojavljivale tvrdnje da se sve možda nije ni dogodilo onako kako je predstavljeno – uprkos tome što se Dudajevljeva supruga fotografisala pored njegovog tela.

Početak sukoba i uspon Dudajeva

Koreni ove priče sežu u raspad Sovjetskog Saveza. U novembru 1990. godine Vrhovni sovjet Čečensko-Inguške autonomne republike usvojio je Deklaraciju o državnom suverenitetu, čime je otvoren put ka separatizmu.

Na čelo tog pokreta stao je Džohar Dudajev – bivši sovjetski general i pilot strateškog bombardera Tu-95. U 46. godini napustio je vojnu karijeru i preuzeo vođstvo nad republikom Ičkerijom, koja je ubrzo postala simbol otpora Moskvi.

Dudajev je odbio da prizna novu Rusiju i njen ustav, kao i da potpiše savezni ugovor kojim je reorganizovana država. Njegova politika nije bila samo otcepljenje Čečenije, već i razdvajanje od Ingušetije, iako su oba naroda bila muslimanska.

Rat koji je slomio moral

Prvi čečenski rat bio je težak udarac za Rusiju. Vojska se suočavala sa stalnim napadima, slabom koordinacijom i padom morala.

Istovremeno, Moskva je pokušavala da pronađe političko rešenje, ali i način da ukloni ključne ljude pobune – među kojima je Dudajev bio najvažniji.

U proleće 1996. Boris Jeljcin odlučuje da se ponovo kandiduje za predsednika i pokreće novu fazu rata. Formalno se govorilo o prekidu borbi i rešavanju krize, ali iza kulisa vodila se druga igra.

Unutar vojske i FSB-a postojale su dve struje – jedna koja je bila za pregovore i druga koja je insistirala na likvidaciji Dudajeva. Ko je na kraju doneo konačnu odluku nikada nije zvanično otkriveno.

Lov na neuhvatljivog protivnika

Dudajev je bio izuzetno oprezan. Njegovo kretanje bilo je teško pratiti, a informacije o njegovim navikama gotovo nedostupne.

Ipak, ruske službe su uz pomoć doušnika, za koje je navodno potrošen ogroman novac, uspele da saznaju da se često pojavljuje u selu Gehi Ču. Do kobnog dana tamo je dolazio više puta.

Postojale su i druge lokacije, ali je na kraju fokus ostao upravo na tom selu.

Plan koji je promenio sve

Presudan trag bila je informacija da Dudajev često koristi satelitski telefon i da redovno kontaktira jednog prijatelja u Moskvi – Konstantina Borovog.

Operativci su pratili vreme poziva i trajanje razgovora. Tada se rodila ideja – da se signal telefona iskoristi kao meta.

Plan je bio jednostavan, ali brutalan: lansirati protivradarsku raketu koja će pratiti signal i pogoditi cilj dok Dudajev razgovara.

Operacija je bila strogo poverljiva, kako bi se sprečilo curenje informacija.

Kobni trenutak

Te večeri, 21. aprila 1996, sve je bilo spremno.

Avion A-50, opremljen uređajem za presretanje satelitskog signala, poleteo je i zauzeo poziciju. U isto vreme, dva borbena aviona Su-24M, naoružana raketama Kh-27PS, bila su spremna za napad.

Dudajev je stigao u selo Gehi Ču u konvoju od tri vozila. Izašao je iz automobila i postavio satelitski telefon na haubu.

Čim je uspostavio vezu i pozvao Borovog, signal je uhvaćen.

U roku od nekoliko sekundi, jedan od aviona lansirao je raketu.

Eksplozija i poslednji sati

Raketa je pogodila vozilo pored kog je Dudajev stajao.

U eksploziji su poginuli njegovi telohranitelji, kao i još nekoliko ljudi. Njegova supruga Ala preživela je samo zato što se nekoliko trenutaka ranije udaljila.

Ipak, ispostavilo se da Dudajev nije odmah preminuo. Teško ranjen, živeo je još nekoliko sati pre nego što je podlegao povredama.

Reakcija Moskve

Već narednog dana, vest je stigla do Borisa Jeljcina.

Tokom posete Habarovsku, obavešten je da je operacija uspešna. Njegova reakcija bila je kratka i hladna:

– Danas je naš praznik.

Do 23. aprila ceo svet je znao da je lider čečenskog otpora mrtav.

Ko je bio Dudajev

Džohar Dudajev rođen je 15. aprila 1944. godine u Čečeniji. Kao dete bio je deportovan u Kazahstan, u vreme Staljinovih represija.

Kasnije je izgradio vojnu karijeru i postao general sovjetske avijacije. Služio je u Estoniji, gde je na kraju i napustio vojsku.

U politiku ulazi početkom devedesetih, kada postaje vođa čečenskog pokreta i ključna figura u pokušaju stvaranja nezavisne države.