Najnoviji satelitski snimci otkrili su ozbiljnu vojnu aktivnost Irana severno od Ormuskog moreuza, jednog od najvažnijih pomorskih prolaza na svetu. Na snimcima evropskog satelita Sentinel-2 jasno se vidi grupa od najmanje 33 brza čamca, za koje analitičari veruju da pripadaju mornarici iranske Revolucionarne garde.
Ova flotila primećena je u blizini obale Kargana i, prema procenama stručnjaka, nije reč o rutinskom kretanju, već o demonstraciji sile. Sve se dešava u trenutku kada su već zabeleženi incidenti na moru – dva trgovačka broda su zaplenjena, dok je treći pretrpeo oštećenja.
Prema dostupnim informacijama, iranski naoružani čamci presreli su i preuzeli kontrolu nad kontejnerskim brodovima MSC Francesca i Epaminondas, koji su potom sprovedeni ka iranskim lukama. Treći brod, Euphoria, takođe je bio meta napada i na njemu je zabeležena šteta.
“Flota komaraca” – glavna snaga na moru
Iranska mornarica već godinama razvija specifičnu taktiku koja se oslanja na veliki broj malih, brzih plovila – poznatu kao “flota komaraca”. Reč je o stotinama, pa i hiljadama lakih čamaca koji mogu da se kreću velikom brzinom i deluju u plićacima gde veliki ratni brodovi nemaju prednost.
Ova plovila obično imaju posadu od nekoliko ljudi, ali su ozbiljno naoružana – od teških mitraljeza i raketa, do protivbrodskih projektila i mina. Njihova najveća prednost je brzina i mogućnost da se sakriju duž obale ili među ostrvima, a zatim iznenada krenu u akciju.
Napadi u “rojevima”
Taktika koju koriste zasniva se na principu masovnog napada iz više pravaca. Umesto jednog velikog broda, Iranci koriste desetine manjih čamaca koji istovremeno prilaze meti.
Takav pristup stvara haos na neprijateljskim brodovima, jer posada ne može istovremeno da odgovori na toliki broj pretnji. Nakon kratkog napada, čamci se brzo povlače u plićake ili iza ostrva, gde ih je teško pratiti.
Ova metoda poznata je kao “udari i nestani”, a upravo takvu taktiku analitičari povezuju sa flotom snimljenom kod Kargana.
Cilj – pritisak, ne uništenje
Stručnjaci ističu da cilj ovakvih operacija nije direktno uništavanje neprijateljskih brodova, već stvaranje nesigurnosti i haosa u pomorskom saobraćaju.
Podizanjem rizika, rastom cena osiguranja i preusmeravanjem trgovačkih ruta, Iran može da izvrši snažan ekonomski i politički pritisak, bez potrebe za velikim vojnim sukobom.
Ovakva strategija ima korene još iz “Tankerskog rata” osamdesetih godina, ali je danas znatno unapređena i prilagođena modernim uslovima.
More koje odlučuje o svetu
Ormutski moreuz ostaje jedna od ključnih tačaka globalne trgovine energentima, kroz koji prolazi ogroman deo svetske nafte. Svaka pretnja njegovom zatvaranju odmah izaziva potrese na tržištu i podiže globalne tenzije.
U trenutnim okolnostima, uz pojačano prisustvo iranskih snaga i incidente na moru, sve više se postavlja pitanje koliko je ovaj prolaz zaista bezbedan – i koliko dugo može ostati otvoren.
Komentari (0)