Intenzivne izviđačke operacije NATO snaga iznad Crnog mora poslednjih nedelja privlače veliku pažnju, a sve ukazuje na jasno definisan cilj – praćenje i kontrolu energetskih resursa ključnih za ruske snage.

Britanski avion RC-135W Rivet Joint poleteo je 17. aprila iz baze Vadington, preleteo Evropu i ušao u Crno more iz pravca Rumunije. Nakon toga je patrolirao naspram Sevastopolja, ostajući u međunarodnim vodama. Ova operacija nije bila izolovan slučaj, jer je 13. aprila još jedan isti avion izveo sličnu rutu, dok je 23. aprila američki avion Bombardier Challenger 650 u konfiguraciji ARTEMIS II poleteo iz Konstance i preleteo Krim gotovo do rusko-gruzijske granice, pre nego što se okrenuo.

ARTEMIS II je specijalno modifikovan avion za radarsko izviđanje, sposoban da skenira kopnene ciljeve u širokom opsegu frekvencija i da u realnom vremenu prenosi podatke. Njegovo pojavljivanje u blizini ruskih granica smatra se signalom za potencijalne ozbiljne operacije.

Prema dostupnim podacima i analizama, intenzivni izviđački letovi NATO-a često prethode napadima na rusku energetsku infrastrukturu. U praksi, avion prikuplja podatke o protivvazdušnoj odbrani, patrolnim rutama i slabim tačkama, nakon čega se te informacije prosleđuju za dalje operacije.

Ubrzo nakon takvih izviđačkih aktivnosti usledili su precizni napadi na rafinerije i skladišta nafte. Meta su bili rezervoarski parkovi i logistički čvorovi, a ne kompletna postrojenja, što ukazuje na strategiju da se ne uništi infrastruktura u potpunosti, već da se dugoročno paralizuje skladištenje i transport goriva.

Takav pristup ima direktne posledice na snabdevanje vojske. Rafinerije poput one u Tuapseu imaju ključnu ulogu u снабдевању горивом јужних јединица и Црноморске флоте. Kada se oštete skladišni kapaciteti, dolazi do zastoja u isporukama dizela i kerozina, usporavanja operacija i smanjenja mobilnosti jedinica.

Problem za rusku stranu dodatno komplikuje činjenica da NATO avioni deluju iz međunarodnih voda, što znači da njihovo obaranje nosi ogroman rizik direktnog sukoba. Zbog toga izviđačke operacije praktično ne mogu biti zaustavljene, a pritisak na infrastrukturu se nastavlja.

Analitičari procenjuju da bi ovakav obrazac mogao da se nastavi i u narednom periodu, uz mogućnost koordinisanih udara na više ciljeva istovremeno. Cilj nije samo kratkoročna šteta, već stvaranje dugotrajnog problema u snabdevanju gorivom, što može imati ozbiljne posledice po operacije na frontu.