Grupa od 30 demokrata u Predstavničkom domu Sjedinjenih Američkih Država zatražila je da administracija predsednika Donalda Trampa objavi informacije o izraelskom nuklearnom arsenalu i povezanim politikama. Nedostatak transparentnosti ugrožava čitav Bliski istok, tvrde zakonodavci.

Izrael nije ni potvrdio ni negirao da poseduje nuklearno oružje, niti je javno predstavio doktrinu koja bi definisala njegovu eventualnu upotrebu ili crvene linije. Sjedinjene Američke Države, koje su upoznate sa izraelskim nuklearnim programom najmanje od ranih šezdesetih godina prošlog veka, ostale su nemе po tom pitanju.

Vašington vodi borbu „rame uz rame sa državom čiji potencijalni program nuklearnog oružja vlada Sjedinjenih Američkih Država zvanično odbija da prizna“, navodi se u pismu koje su kongresmeni, predvođeni demokratskim predstavnikom Hoakinom Kastrom, uputili državnom sekretaru Marku Rubiju.

„Rizici od pogrešne procene, eskalacije i upotrebe nuklearnog oružja u ovakvom okruženju nisu teorijski“, navodi se u pismu.

Grupa zahteva da SAD primene isti standard transparentnosti prema Izraelu kao i prema drugim državama, dodajući da bi u suprotnom „koherentna politika neširenja nuklearnog oružja za Bliski istok“, uključujući iranski nuklearni program i nuklearne ambicije Saudijske Arabije, bila nemoguća.

Koliki je izraelski arsenal?

Veruje se da Izrael poseduje između 80 i 90 nuklearnih bojevih glava, uključujući oko 30 bombi i 50 bojevih glava za balističke rakete, prema procenama Stokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI).

Fotografije iz unutrašnjosti izraelskog nuklearnog postrojenja, koje su procurile u list Sandej tajms 1986. godine, ukazivale su na to da je zemlja u to vreme mogla da proizvede dovoljno materijala za do 200 nuklearnih bombi. Mordehaj Vanunu, tehničar koji je dostavio fotografije, kasnije je otet od strane Mosada i osuđen na gotovo dve decenije zatvora.

Kada je Izrael pokrenuo svoj nuklearni program?

Izrael je, prema navodima, počeo da razvija nuklearne ambicije ubrzo nakon osnivanja 1948. godine. Ernst David Bergman, prvi šef Izraelske komisije za atomsku energiju, osnovane 1952, govorio je o nuklearnoj bombi kao sredstvu koje će obezbediti „da nikada više ne budemo vođeni kao jagnjad na klanje“.

Nuklearni istraživački centar Negev (NNRC) u blizini grada Dimone, izgrađen krajem pedesetih godina, navodno je projektovan za proizvodnju plutonijuma za oružje, prema izveštaju američke obaveštajne službe iz 1960. godine. Prema SIPRI-ju, Izrael je mogao da stekne svoje prvo nuklearno oružje krajem šezdesetih godina koristeći plutonijum proizveden u tom centru.

Šta su SAD znale?

Vašington je bio svestan da je NNRC povezan sa razvojem oružja još u decembru 1960. godine, prema izjavi Zajedničkog obaveštajnog komiteta za atomsku energiju koja je deklasifikovana 2024. godine. Godine 1967, izraelski vojnici su obavestili ambasadu SAD da je Izrael „na nekoliko nedelja od bombe“, prema drugim deklasifikovanim dokumentima.

Do 1973. godine, Vašington je „bio uveren da Izrael poseduje nuklearno oružje“, prema Federaciji američkih naučnika. Godine 1979, američki satelit zabeležio je dvostruki bljesak kod obale Južne Afrike. Dnevnici Bele kuće bivšeg predsednika Džimija Kartera, objavljeni 2010, navode „rastuće uverenje“ da je taj bljesak bio izraelski nuklearni test.

Leonard Vajs, savetnik u Senatu koji je bio upoznat sa slučajem, tvrdio je da su i administracije Kartera i Regana pokušale da ga ućutkaju povodom tog incidenta. „Rečeno mi je da bi to izazvalo veoma ozbiljan spoljnopolitički problem za SAD ako bih rekao da je reč o testu. Neko je nešto aktivirao što SAD nisu želele da iko sazna“, rekao je za Gardijan 2014. godine.

Zašto ćutanje?

Deklasifikovani dokumenti CIA ukazuju da je ta agencija obavestila tadašnjeg predsednika Lindona Džonsona da Izrael poseduje nuklearno oružje još 1968. godine. Predsednik je naložio tadašnjem direktoru CIA Ričardu Helmsu da to zadrži u tajnosti čak i od državnog sekretara Dina Raska i ministra odbrane Roberta Meknamare. Vašington je navodno strahovao da bi arapske države odbile da pristupe Sporazumu o neširenju nuklearnog oružja ukoliko bi vest o neprijavljenom izraelskom arsenalu postala javna.

Politika ćutanja formalizovana je na sastanku 1969. godine između američkog predsednika Ričarda Niksona i izraelske premijerke Golde Meir, prema Avneru Koenu, profesoru na Midlberi institutu za međunarodne studije i autoru knjige „Izrael i bomba“.

„Izrael sam ne bi mogao da održava ovu politiku decenijama bez Sjedinjenih Američkih Država“, rekao je Koen za Vašington post u utorak.