Iranska konvencionalna mornarica možda je u velikoj meri uništena, ali analitičari kažu da nikada tu nije ležala njena prava pomorska moć, piše CNN.

Sposobnost zemlje da verodostojno preti komercijalnim brodovima koji prolaze kroz Ormuski moreuz zapravo počiva na više slojeva jeftinih i nekonvencionalnih ratnih sistema – dronovima, minama i flotili malih jurišnih čamaca, koji su teži za otkrivanje od tradicionalnih mornaričkih sredstava.

Ovi mali brodovi, koje vojni analitičari nazivaju „komarčevom flotom“, a koje raspoređuje Iranska revolucionarna garda (IRGC), i što je ključno – rakete, topovi i drugo naoružanje koje ti brodovi mogu da koriste – predstavljaju ogroman strateški izazov za američku vojsku dok pokušava da ublaži pretnje na ogromnom morskom prostoru.

U suštini, reč je o gerilskom ratovanju na vodi, pri čemu geografija takođe ide u prilog Iranu, jer ne postoji alternativni pravac za brodove koji moraju da prođu kroz usko grlo Ormuskog moreuza.

„Broj plovila koji bi bio potreban za obezbeđivanje zonske odbrane komercijalnog brodarstva, što je suštinski cilj, bio bi prilično veliki“, rekao je Sidhart Kašal, viši istraživač za pomorsku moć u britanskom think tanku Kraljevski institut ujedinjenih službi za odbranu (RUSI). „I to može biti izuzetno resursno zahtevno.“

Upotreba malih čamaca od strane IRGC-a datira decenijama unazad, posebno nakon što je američka vojska 1988. godine pokazala da može ozbiljno da uništi tradicionalnu iransku mornaricu tokom operacija u Persijskom zalivu. Od tada, „regularna iranska mornarica je uvek bila nešto poput paradne sile, dok je mornarica IRGC-a, koja je izgrađena oko asimetričnih sredstava za koja su Iranci smatrali da će zaista biti korisna u ratu… uvek bila strateški važniji resurs“, rekao je Kašal.

Mala plovila sa minimalnom posadom i dron-brodovi „prilično su niskog profila“ zbog toga koliko su blizu liniji vode radarski sistemi ih često otkrivaju prekasno. Da bi se te pretnje efikasno pratila, SAD moraju da rasporede helikoptere i dronove.

Pomorske snage IRGC-a takođe koriste prepravljena civilna plovila, poput ribarskih dhau brodova, za prikrivene aktivnosti kao što je postavljanje mina, što dodatno komplikuje nadzor, navodi se u izveštaju Hadson instituta iz Vašingtona.

„Ova celokupna arhitektura dizajnirana je da izazove trenje i trošenje, a ne da traži ili dobije odlučujući pomorski sukob“, navodi Hadson institut.

„IRGC mornarica dizajnira i proizvodi svoja plovila tako da ostanu pristupačna, da zaobiđu sankcije i da se lako mogu zameniti u ratu“, navodi se u izveštaju. Takav pristup omogućava Iranu da ugrožava druge brodove „uz relativno nisku cenu, dok protivnika – i globalnu pomorsku ekonomiju – dovodi u rizik“.

Neke od iranskih asimetričnih pretnji, poput mina i takozvanih „patuljastih podmornica“, SAD mornarica može relativno lakše da suzbije. Ove male podmornice obično operišu iz poznatih iranskih luka, što ih čini lakšim za gađanje, rekao je Kašal.

SAD takođe imaju bespilotna podvodna vozila koja mogu da pretražuju morsko dno i otkrivaju mine, rekao je Brajan Klark, viši saradnik Hadson instituta, u intervjuu za CNN. Međutim, identifikovanje bezbedne rute kroz morski prolaz je spor i zahtevan proces.

Istovremeno, višeslojna iranska strategija znači da američka mornarica mora da se brani i od lansirnih sistema protivbrodskih raketa, koji su skriveni širom stotina kilometara kamenite i planinske obale na jugu zemlje. Te raketne baterije su mobilne, što otežava njihovo uništavanje, a duga obala Persijskog zaliva omogućava Iranu da napada i izvan samog moreuza.

„Taj miks (sposobnosti) i složenost stvaraju značajan problem“, rekao je Nik Čajlds, viši saradnik za pomorsku bezbednost u Međunarodnom institutu za strateške studije. On je rekao da problem koji „komarčeva flota“ predstavlja američkoj vojsci i komercijalnim brodovima jeste to što „nikada ne možete biti potpuno sigurni da nešto neće proći“.

„Napadi koje smo videli i koji su zapravo naneli štetu brodovima u poslednje vreme uglavnom su bili rakete, možda i ‘samoubilački’ dronovi. Ali ono što izaziva najveću zabrinutost su pomorske mine i brzi jurišni čamci“, rekao je Čajlds.

Dvadeset šest plovila u Ormuskom moreuzu i Persijskom zalivu napadnuto je od strane Irana od početka rata, prema najnovijim podacima Centra za pomorske trgovinske operacije Ujedinjenog Kraljevstva (UKMTO).

„Drugi faktor je da Iranci, na strateškom nivou, ne moraju zapravo da ostvare mnogo pogodaka. Dovoljno je da pogode dovoljno brodova da ubede osiguravače i brodovlasnike da ne žele da rizikuju živote posada i teret“, dodao je Kašal. „U tom smislu, zahtev koji se postavlja pred američku mornaricu je znatno veći nego pred Irance.“

Predsednik Donald Tramp rekao je u utorak da SAD pauziraju kratkotrajnu operaciju „usmeravanja“ brodova kroz Ormuski moreuz, ali da zadržavaju blokadu iranskih luka. Dva broda pod američkom zastavom prošla su kroz moreuz dok su američke snage uklanjale iranske pretnje, saopštila je Centralna komanda SAD u izjavi u ponedeljak, ali je malo znakova značajnog povećanja ukupnog pomorskog saobraćaja.

Iranski državni mediji ocenili su pauzu operacije kao „američki neuspeh“.

Istovremeno, Iran je ove nedelje pokrenuo novo regulatorno telo za upravljanje saobraćajem kroz moreuz, kao deo plana da uvede visoke takse za bezbedan prolaz. Američko Ministarstvo finansija izdalo je 1. maja upozorenje da brodarske kompanije mogu biti sankcionisane ako plaćaju takse iranskom režimu.

Iran i SAD su ponovo razmenili udare u četvrtak uprkos primirju. Tramp je rekao da su američke snage uništile iranske napadače koji su ciljali tri američka razarača dok su prolazili kroz moreuz, upozorivši da će „udariti mnogo jače i mnogo nasilnije“ ako Iran ne potpiše sporazum uskoro.