Dana 20. februara zvaničnik Bele kuće potvrdio je da će predsednik SAD Donald Tramp narednog meseca otputovati u Peking kako bi se sastao sa kineskim liderom Sijem Đinpingom. Na vrhu dnevnog reda bio je trgovinski rat između SAD i Kine, piše The Guardian.

Samo nedelju dana kasnije, Tramp je odobrio zajedničke udare sa Izraelom na Iran, čime je započet novi rat na Bliskom istoku. Njegove posledice proširile su se daleko izvan regiona i izazvale zabrinutost u Pekingu. Predsednički samit je odložen.

Sada se očekuje da će dugo najavljivani sastanak Trampa i Sija biti održan od 13. do 15. maja u Pekingu, a kineski prioriteti su se promenili.

Peking želi da osigura da se ekstremno visoke carine koje je Tramp prošle godine uveo — a koje su dostigle čak 145 odsto pre nego što su dve strane u oktobru postigle primirje — više ne vrate.

Međutim, sada je hitnija briga pronalaženje načina da se ponovo otvori Ormuski moreuz, kroz koji prolazi polovina kineskog uvoza sirove nafte. Iako je Kina bila bolje zaštićena od energetskog šoka od drugih azijskih zemalja, zahvaljujući raznovrsnim izvorima energije i velikim rezervama, rizik od globalne recesije — na koji je Međunarodni monetarni fond upozorio kao moguću posledicu rata sa Iranom — predstavlja mnogo veću pretnju za kinesku ekonomiju. Oko petine kineskog BDP-a dolazi od izvoza. Ako ostatak sveta više ne bude mogao da troši novac na robu, Kina će trpeti posledice.

– Ne postoji nijedna zemlja čiji bi nacionalni interesi bili unapređeni produžavanjem ovog sukoba – rekao je Ali Vajn, viši savetnik Međunarodne krizne grupe, tokom brifinga prošle nedelje.

On je dodao da je „Kina mnogo spremnija od mnogih američkih saveznika i partnera u Aziji da izdrži kratkoročni prekid komercijalnog saobraćaja kroz Ormuski moreuz“, ali da „dugotrajniji prekid postaje mnogo problematičniji“.

Veliko pitanje koje lebdi nad samitom Trampa i Sija jeste šta će Kina učiniti kako bi pomogla rešavanje sukoba.

Prošlog meseca objavljeno je da je Kina izvršila pritisak na Iran da sedne za pregovarački sto sa SAD tokom prethodne runde pregovora o primirju. Prošle nedelje iranski ministar spoljnih poslova Abas Aragči sastao se u Pekingu sa kineskim kolegom Vang Jijem. Prema kineskom saopštenju, Vang je pozvao na „potpuni prekid neprijateljstava“ na Bliskom istoku i rekao da Kina „podržava Iran u očuvanju njegovog nacionalnog suvereniteta i bezbednosti“.

SAD sve otvorenije pokazuju da žele pomoć Kine u postizanju sporazuma sa Iranom. Američki ministar finansija Skot Besent izjavio je da administracija želi da Peking „pojača“ pritisak na Iran kako bi ponovo otvorio plovni put.

To samo po sebi može uticati na dinamiku sastanka dvojice lidera.

– Tramp se nalazi u situaciji u kojoj traži pomoć od kineskog predsednika – rekao je Dali Jang, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Čikagu. – To ga stavlja u poziciju na koju nije navikao.

Uticaj na Iran mogao bi biti korisna poluga za Peking u vezi sa još dve glavne teme samita: trgovinom i Tajvanom.

Uprkos trgovinskom ratu, kineski trgovinski suficit prošle godine dostigao je rekordnih 1,2 biliona dolara, pri čemu su najveći kupac bile SAD.

Trgovinski rat uključivao je toliko uzajamnih mera — od ekstremno visokih carina do kineskih ograničenja izvoza retkih minerala — da je gotovo izgledalo kao da dve strane „vode sumo rvanje“, rekao je Jang.

– Obe strane su završile nerešeno – rekao je on.

Jang, kao i mnogi analitičari, ne očekuje veliki pomak u trgovinskom sporazumu. Umesto toga, mogao bi biti objavljen široko formulisan zajednički dokument koji bi „omogućio svakoj strani da tvrdi da je sastanak bio uspešan“. Najverovatniji ishod jeste produženje primirja postignutog u Južnoj Koreji u oktobru.

Da Vej, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Ćinghua, rekao je u nedavnom intervjuu za nemački Maršalov fond da bi takav ishod bio neprijatan kompromis za Peking.

– Mi želimo stabilnost i predvidljivost. Naravno da je nivo carina važan, ali je predvidljivost važnija – rekao je. – Ne želimo samo da preispitujemo situaciju ili da je odlažemo za još godinu dana ili nekoliko meseci. To bi stvorilo neizvesnost za poslovno okruženje.

Ali Da je dodao da je mnogo veće pitanje samita tema prodaje oružja Tajvanu. Prošle godine američki Kongres odobrio je paket prodaje oružja Tajvanu vredan 11 milijardi dolara. Tajvan je samoupravno ostrvo za koje Peking tvrdi da je deo kineske teritorije. Navodno je realizacija paketa zaustavljena u Stejt departmentu uoči samita Trampa i Sija, ali bi Peking želeo da on bude potpuno ukinut.

U petak je, posle višemesečnih rasprava, tajvanski parlament odobrio poseban budžet za odbranu od 25 milijardi dolara. Taj budžet iznosi oko dve trećine onoga što je vlada prvobitno tražila, što znači da će pokriti kupovine iz SAD, ali ne i domaću proizvodnju oružja.

Portparol Stejt departmenta izjavio je da bi dalja odlaganja finansiranja domaćih vojnih kapaciteta predstavljala „ustupak Komunističkoj partiji Kine“.

Peking zna da su neka pitanja, poput prodaje oružja, pod nadzorom Kongresa i da predsednik nema potpunu kontrolu nad njima. Ali Kina bi mogla insistirati na većim ustupcima od Trampa u retorici.

Čak bi i suptilna promena formulacije, poput toga da SAD „protive“ nezavisnosti Tajvana umesto sadašnje formulacije da je „ne podržavaju“, predstavljala pobedu za Peking u njegovom nastojanju da preoblikuje međunarodni pogled u skladu sa sopstvenim viđenjem sveta, prema kojem je Tajvan — teritorija kojom Komunistička partija Kine nikada nije vladala — deo Kine.

Vang Ji je tokom nedavnog razgovora sa američkim državnim sekretarom Markom Rubiom rekao da je Tajvan „najveći rizik u odnosima Kine i SAD“. Kineski ministar spoljnih poslova pozvao je SAD da „otvore novi prostor za saradnju Kine i SAD“ po pitanju Tajvana.

Peking u Trampovom predsedničkom mandatu vidi mekšu administraciju od prethodnih, uključujući i Trampov prvi mandat u Beloj kući.

Tramp je ublažio ograničenja na prodaju naprednih poluprovodnika Kini, pokazao malo podrške Tajvanu, navodno naredio Pentagonu da smanji reference o Kini kao pretnji u američkoj strategiji odbrane i rekao da očekuje „veliki, debeli zagrljaj“ od Sija u Pekingu.

– Kina veoma ceni poštovanje koje je predsednik Tramp pokazao prema predsedniku Siju – rekao je Jang.