Vašington je upozorio Tokio da će isporuka 400 krstarećih raketa Tomahavk biti značajno odložena jer Pentagon pokušava da obnovi zalihe iscrpljene tokom 39-dnevnog sukoba sa Iranom. Vest je izazvala veliku nervozu u Japanu, pošto je upravo nabavka Tomahavka trebalo da postane jedan od ključnih stubova nove japanske strategije odvraćanja prema Kini.
Prema pisanju britanskog Fajnenšal Tajmsa, američki sekretar za rat Pit Hegset početkom maja je tokom razgovora obavestio japanskog ministra odbrane Šindžira Koizumija da Pentagon trenutno ne može da ispoštuje ranije rokove.
Japan je još 2024. godine ugovorio kupovinu 400 raketa Tomahavk u poslu vrednom oko 2,35 milijardi dolara. Plan je bio da dve serije po 200 projektila budu isporučene do aprila 2028. godine. Sada američki izvori upozoravaju da bi kašnjenje moglo da traje čak dve godine.
Za Tokio je to ozbiljan problem jer Japan zbog svog nekadašnjeg odabira saveznika praktično nema sopstveno oružje tog dometa. Tomahavk može da pogodi ciljeve udaljene oko 1.600 kilometara, što japanskoj vojsci prvi put daje realnu mogućnost udara duboko po ciljevima na kineskoj obali.
U japanskim bezbednosnim krugovima već se otvoreno govori da kašnjenje dolazi u najgorem mogućem trenutku. Tokio upravo priprema novu reviziju strategije nacionalne bezbednosti, dok Kina ubrzano povećava broj raketa dugog dometa raspoređenih naspram Japana.
Kendži Minemura iz Instituta Canon upozorio je da Tokio nema mnogo alternativa.
„Kina već raspolaže hiljadama raketa koje mogu da pogode Japan. Tomahavk je trebalo da bude deo odgovora na taj problem“, rekao je on.
Iza svega stoji mnogo dublji problem koji Pentagon više ne može da sakrije. Američke zalihe preciznog naoružanja ozbiljno su pogođene tokom operacije „Epski bes“ protiv Irana.
Prema procenama Centra za strateške i međunarodne studije, američka mornarica je tokom sukoba potrošila više od 1.000 Tomahavka. Pre rata se procenjivalo da SAD ukupno imaju između 3.000 i 4.500 takvih raketa.
Problem nije samo količina potrošenog oružja, već i tempo proizvodnje. Američka mornarica je prethodnih godina nabavljala približno 50 novih Tomahavka godišnje. Čak i uz povećanje proizvodnje, Pentagonu će trebati godine da vrati zalihe na prethodni nivo.
Američki analitičari procenjuju da bi potpuni oporavak arsenala mogao da traje najmanje četiri godine, pod uslovom da Kongres odmah odobri dodatna sredstva i da proizvodnja bude ubrzana.
Tomahavci nisu jedino što nedostaje.
Tokom rata sa Iranom ozbiljno su iscrpljene i zalihe Patriot raketa, THAAD presretača, SM-3 i SM-6 projektila, PrSM raketa, kao i GBU-57 bombi za probijanje bunkera. Neki sistemi su, prema procenama američkih izvora, pali na nivoe koji u Pentagonu izazivaju ozbiljnu zabrinutost.
Zbog toga su SAD već počele da premeštaju sisteme i municiju sa drugih pravaca prema Bliskom istoku. THAAD i Patriot baterije povučene su čak i iz Južne Koreje kako bi ojačale američke pozicije tokom sukoba sa Iranom.
Taj potez izazvao je ozbiljnu nervozu u Seulu, gde sve više političara otvoreno govori da Južna Koreja mora manje da zavisi od američke zaštite.
Istovremeno, Tajvan se već suočava sa velikim zastojima u isporukama američkog oružja. Zaostaci su premašili 21 milijardu dolara, a među sistemima koji kasne nalaze se F-16 Block 70, AGM-154C bombe i MK-48 torpeda.
Slična upozorenja stigla su i evropskim saveznicima.
Ukrajina je već osetila posledice kada je deo planiranih isporuka preusmeren za potrebe američkih operacija protiv Irana. Pit Hegset je tada otvoreno rekao da je obnavljanje američkih arsenala sada važnije od daljih isporuka Kijevu.
U Japanu sve ovo izaziva dodatnu zabrinutost jer se zemlja poslednjih godina ubrzano udaljava od stare pacifističke vojne doktrine.
Decenijama je japanska mornarica bila fokusirana uglavnom na protivpodmorničku borbu i protivvazdušnu odbranu. Međutim, rast kineske vojne moći naterao je Tokio da počne da razvija sposobnosti za duboke udare po neprijateljskoj teritoriji.
Japanski razarač JS Chokai nedavno je postao prvi brod u istoriji zemlje koji je završio kompletnu obuku i modifikaciju za korišćenje Tomahavka. Taj događaj imao je veliku simboliku jer pokazuje koliko se japanska vojna politika promenila poslednjih godina.
Međutim, sada se Tokio suočava sa problemom koji sve više pogađa američke saveznike, Vašington više nema dovoljno oružja ni za sopstvene potrebe, a kamoli da bez problema snabdeva pola sveta istovremeno.
Rat sa Iranom otvorio je pitanje o kojem se ranije mnogo manje govorilo, koliko dugo SAD zaista mogu da vode više velikih kriza paralelno, od Bliskog istoka i Ukrajine do Pacifika.
BONUS VIDEO
Komentari (0)