Kada su izraelski i američki borbeni avioni zajednički napali Iran 28. februara, predsednik SAD Donald Tramp i premijer Izraela Benjamin Netanjahu slavili su međusobno svoje „istorijske odluke“. Savez između dve zemlje, rekao je Netanjahu Izraelcima, nikada nije bio bližil, piše CNN.

Tri meseca kasnije, ono što je počelo kao zajednička vojna kampanja izgleda da se završava kao diplomatski proces predvođen Amerikom, u kojem se Netanjahu nalazi uglavnom po strani.

Izraelski premijer se uzdržao od otvorene kritike Trampa, ali iza zatvorenih vrata, kažu izraelski izvori, priznao je da Izrael ima ograničen uticaj na ishod američko-iranskih pregovora o okončanju rata.

Od kada je prvobitni prekid vatre objavljen u aprilu, Netanjahu je više puta vršio pritisak na Trampa da obnovi vojne operacije punog obima, tvrdeći da bi kontinuirani pritisak i dalje mogao da dovede do kolapsa iranskog režima. Ali izgleda da se Bela kuća kreće u suprotnom smeru.

Sada je, prema izvorima, premijer zabrinut da će novi sporazum ostaviti ključne izraelske brige – iranske zalihe obogaćenog uranijuma, njegov program balističkih raketa i regionalnu mrežu posrednika – uglavnom nerešenim, dok bi istovremeno ublažio ekonomski pritisak na Teheran.

-Postoji stvarna zabrinutost da će Tramp pristati na loš privremeni sporazum - rekao je jedan izraelski zvaničnik za Si-En-En. - Ako je to sporazum u kojem se uranijum zaista uklanja, u redu. Ali ako je to samo izjava o namerama, Iranci bi mogli da izigraju Amerikance i na kraju ne uklone uranijum.

Iran je više puta rekao da sudbina njegovih zaliha uranijuma gotovo dovoljnog za proizvodnju oružja nije deo privremenog sporazuma o kojem se pregovara. Tramp je rekao da bi materijal na kraju trebalo ukloniti iz Irana i prebaciti u SAD, ali je nedavno pokazao fleksibilnost po tom pitanju. Američki i izraelski zvaničnici zabrinuti su da bi to Iranu moglo da pruži put ka nuklearnom oružju.

Bacanje Izraela „pod autobus“

Netanjahu je insistirao na napadima na iranska naftna postrojenja kako bi se ubrzao kolaps režima, rekao je zvaničnik.

-Ako se (američka) blokada (iranskih luka) ukine – a još više ako se to uradi kao deo lošeg sporazuma – to bi bilo veoma loše i značajno bi ojačalo režim - rekao je zvaničnik. - Umesto da ga dovedu do tačke kada ne može da isplaćuje plate vojnicima i policiji, oni bi mu ubrizgali novac i finansirali njegov oporavak.

Drugi izraelski izvor rekao je to još direktnije.

-Dakle, ovako izgleda kada nas Tramp baca pod autobus - rekao je izvor za Si-En-En.

Još jedna velika tačka sporenja jeste Liban. Iran navodno insistira da sporazum uključi prekid vatre u Libanu, gde su SAD već ograničile izraelske akcije, dok je Hezbolah pojačao napade dronovima na izraelske trupe i zajednice duž severne granice.

Poslednjih dana Netanjahu je naredio izraelskoj vojsci da proširi operacije u Libanu, insistirajući da Izrael tamo ima slobodu delovanja i da će nastaviti da reaguje na svaku pretnju.

Ali američka ograničenja stvaraju sve veći pritisak na Netanjahua, kako od političkih rivala, tako i od članova njegove sopstvene koalicije. Netanjahuovi krajnje desni politički saveznici, ministri Itamar Ben Gvir i Becalel Smotrič, obojica su pozvali na agresivniji vojni odgovor.

Ben Gvir je pozvao Netanjahua da se suprotstavi Trampu i - jasno stavi do znanja da Država Izrael ovo ne može da toleriše.

Okrivljavanje američkih pregovarača

Uprkos izraelskom nezadovoljstvu novim sporazumom, njegov relativno uzdržan odgovor predstavlja oštar kontrast u odnosu na žestoku kampanju koju je Netanjahu vodio protiv sporazuma o iranskom nuklearnom programu iz 2015. godine, koji je potpisao bivši predsednik Barak Obama. Ta kampanja kulminirala je kontroverznim obraćanjem Kongresu, u kojem je premijer tvrdio da je sporazum istorijska greška. Sa Trampom, ta opcija nije moguća.

Netanjahu je veliki deo svog političkog kapitala uložio u odnos sa Trampom. Javno suprotstavljanje moglo bi da nosi još veći politički rizik, posebno pred izbore koji se približavaju.

Umesto toga, kažu izvori, Netanjahu krivicu svaljuje na američke pregovarače – Džareda Kušnera i Stiva Vitkofa – zbog toga što predsednika usmeravaju ka okončanju sukoba. Mediji naklonjeni Netanjahuu napadali su pregovarački tim, držeći premijera podalje od kritika.

-Kušner, Vitkof i Vens izabrali su ekonomski svet umesto egzistencijalnog - rekao je Jakov Bardugo, televizijski voditelj za kojeg se smatra da je veoma blizak premijeru, na pro-Netanjahuovom Kanalu 14 ove sedmice. - Uz dužno poštovanje prema sporazumima koje prave, mi smo ti koji ovde živimo.

Ali osoba upoznata sa američko-izraelskim razgovorima rekla je da taj jaz odražava dublje pogrešno tumačenje sa izraelske strane.

-Izraelci su bili toliko fokusirani na promenu režima u Iranu da nisu u potpunosti shvatili da bi rat mogao da dovede do promene režima u Vašingtonu - rekao je izvor.

Tramp je, dodao je izvor, shvatio da mu narativ prema kojem Izrael uvlači SAD u veliki bliskoistočni rat politički šteti i odlučio je da ponovo uspostavi kontrolu.

-Tramp je video da ga narativ „Bibi maše svojim psom“ uništava, pa je morao da pokaže da on povlači poteze - rekla je ta osoba, koristeći Netanjahuov nadimak.

I sam Tramp je prošle nedelje delovao kao da potvrđuje tu tvrdnju.

-Bibi je dobar momak, uradiće ono što mu kažem - rekao je.

Ovo nije prvi put da Tramp iznenada završava jedan od Netanjahuovih ratova. U Gazi, Iranu i Libanu, upravo je Tramp bio taj koji je rekao da je dosta. Tramp je primorao Netanjahua da popusti, iako je izraelski lider sa najdužim stažom želeo da nastavi ratove.

U Gazi, Iranu i Libanu, upravo je Tramp bio taj koji je rekao da je vreme za prekid. Tramp je primorao Netanjahua da popusti, iako je izraelski premijer sa najdužim stažom želeo da nastavi ratove.

„Netanjahu nikada ne zna kada treba da stane“

Ljudi koji su tokom godina blisko sarađivali sa izraelskim premijerom opisuju ono što vide kao dosledan obrazac. „Netanjahu nikada ne zna kada treba da stane i preseče svoje gubitke“, rekao je jedan od njih.

Kritičari ga optužuju da nije uspeo da taktičke i operativne vojne uspehe pretvori u strateške dobitke. „Netanjahu ima jednu značajnu stratešku slabost – nedostatak volje ili sposobnosti da donese teške odluke koje bi dopunile vojne poteze“, rekao je bivši izraelski bezbednosni zvaničnik. „Zbog toga se strateška pozicija Izraela nije poboljšala, već se čak i pogoršala. Iranski režim je i dalje na vlasti, njegov nuklearni program nije rešen, a regionalni posrednici – uključujući Hezbolah i Hamas – i dalje su aktivni.“

Ishod rata mogao bi dodatno da zakomplikuje politički narativ premijera pred predstojeće izbore.

Kampanja protiv Irana trebalo je da bude centralni stub njegovog pokušaja da preoblikuje svoje nasleđe nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, a planirao je da promoviše viziju transformisanog Bliskog istoka.

Nedavno istraživanje izraelskog Instituta za studije nacionalne bezbednosti pokazalo je da 45% Izraelaca veruje da se situacija sa Iranom pogoršala u poređenju sa periodom pre 7. oktobra, dok 31% smatra da se poboljšala. Istraživanje je pokazalo i da gotovo polovina ispitanika veruje da Izrael verovatno neće pobediti ili da je već izgubio rat protiv Irana, dok samo 41% ostaje optimistično da će Izrael pobediti.

Trampova kompenzacija Netanjahuu

Izraelski izvori vide Trampov pritisak na Saudijsku Arabiju i druge zalivske države da normalizuju odnose sa Izraelom i prošire Avramove sporazume kao oblik političke kompenzacije. Međutim, ostaju skeptični prema mogućnosti stvarnog proboja, imajući u vidu saudijske zahteve za verodostojnim putem ka palestinskoj državnosti i ograničenja koja nameće Netanjahuova desničarska koalicija.

Tramp bi mogao da obezbedi Netanjahuu dodatnu političku kompenzaciju uoči izborne kampanje, rekao je jedan od izvora, u vidu predsedničke posete, izjava podrške ili odbrambenih sporazuma koji bi pokazali snagu njihovog savezništva.

Međutim, posledice bi mogle da budu dublje od neposrednog izbornog ciklusa – i da dosegnu centralni narativ Netanjahuove političke karijere. Više od tri decenije, on se predstavljao kao lider koji će se suprotstaviti iranskim nuklearnim ambicijama kroz kontinuirani pritisak, vojnu snagu i blisku koordinaciju sa Vašingtonom.

„Teško je preceniti koliko Netanjahu ovaj trenutak doživljava kao mogući lični i politički poraz“, rekao je Dani Citrinovič, viši istraživač u Institutu za studije nacionalne bezbednosti (INSS).

Netanjahu je, napisao je on na mreži Iks, izgradio svoj politički identitet oko uloge „Gospodina Iran“ – lidera koji je insistirao da samo sila može zaustaviti režim. Sada, nakon onoga što je Citrinovič opisao kao „više rundi operativnih uspeha, ali jedan ogroman strateški neuspeh“, Netanjahu bi mogao biti primoran da prihvati sporazum koji „ne samo da legitimiše upravo režim koji je pokušavao da oslabi, već i razotkriva slom njegove dugogodišnje doktrine prema Iranu.“