Prema analizi "Njujork tajmsa", Ankara više ne pokušava da balansira između Kijeva i Moskve kao ranije, već postepeno zauzima poziciju regionalne sile koja želi da bude ključni posrednik između Evrope, Ukrajine i arapskog sveta.

U središtu ove strategije nalazi se razvoj vojno-industrijske saradnje. Ukrajina raspolaže dragocenim ratnim iskustvom, naprednim tehnologijama u oblasti dronova i protivvazdušne odbrane, dok Turska poseduje snažnu namensku industriju i široku mrežu političkih i ekonomskih veza sa zemljama Zaliva. Takvo partnerstvo moglo bi da omogući Ukrajini izlazak na tržišta Bliskog istoka, koja pokazuju sve veće interesovanje za ukrajinske vojne tehnologije i stručna znanja.

Udaljavanje od Moskve

Analitičari ocenjuju da se Ankara time udaljava od neformalnog partnerstva sa Moskvom koje je godinama postojalo u energetici, trgovini i regionalnim pitanjima. Iako Turska i dalje održava kontakte sa Rusijom, sve češće se pojavljuje kao konkurent ruskom uticaju – od Crnog mora do Kavkaza i Bliskog istoka.

Posebno je značajno što zemlje Persijskog zaliva sve ozbiljnije razmatraju saradnju sa ukrajinskom vojnom industrijom. Rat u Ukrajini pokazao je efikasnost ukrajinskih sistema i taktika, zbog čega pojedine arapske države žele pristup toj tehnologiji ili obuku svojih kadrova. Time bi Ukrajina mogla da stekne nove političke i ekonomske partnere van Evrope.

Novi saveznici

Turska pokušava da se nametne kao vodeća regionalna sila koja povezuje Evropu, Ukrajinu i Bliski istok. U tom procesu Ankara sve više sarađuje sa Kijevom, dok ruski uticaj u regionu postepeno slabi. Ukrajina, s druge strane, kroz turske veze dobija priliku da uđe na tržišta i političku scenu Bliskog istoka, što bi moglo da joj donese nove saveznike i izvore prihoda.