U mnogim delovima zemlje, pobunjenici - koji su do pre dve godine osvajali teritorije i nanosili teške poraze vojnoj hunti - sada su u defanzivi i povlače se pred vojskom koja je 2021. preuzela vlast od demokratski izabrane vlade i zatvorila njenu liderku Aung San Su Ći.


Vojska i dalje potpuno kontroliše manje od polovine zemlje, ali beleži napredak - uključujući ključna naselja i ponovno preuzimanje važnog puta od Mandalaja do Mjitkine na severu. Hiljade vojnika napreduje pokušavajući da povrati kontrolu nad nekoliko pograničnih oblasti, uključujući države Kačin, Čin i Karen, piše BBC.

Metod koji je hunti obezbedio napredak

Trenutni napredak u ratu vojna hunta duguje prisilnoj regrutaciji - metodu u kojem doslovno love ljude po ulicama i daju im uniforme i puške u ruke. Četvorica mladića -starosti između 19 i 25 godina - iz pobunjeničkog kampa skrivenog duboko u planinama, koja nisu htela da učestvuju u ratu u Mjanmaru, ispričala su svoja iskustva:

-Jedan od njih je kuvar koji se vraćao kući s posla kada su ga zgrabili na ulici, a to što nije imao ličnu kartu kod sebe bio je dovoljan razlog da ga prisele da se prijavi u vojsku
-Drugi se vraćao sa karaoke večeri
-Treći je radio u šumarskoj službi kada je "ulovljen"
-Četvrti kaže da su mu prilikom hapšenja podmetnuli drogu u cipelu, lažno ga optužili i naterali da postane vojnik

- Pre nego što smo uopšte shvatili šta se dešava, poslali su nas pravo na prve linije fronta - rekao je jedan od mladića, dok je drugi dodao da su ih terali "da rade sve i svašta", što je važilo samo za regrute.


Prošli su osnovu obuku od četiri meseca, posle čega su poslati na front u državi Karen. I ko zna šta bi bilo sa njima da jedne noći nisu odlučili da pobegnu. Međutim, naišli su na borce Narodnih odbrambenih snaga (PDF) i ostali su sa njima, jer ih "tretiraju kao braću, a ne kao strance".

- Prisilna regrutacija je postala glavni izazov za nas na bojnom polju jer vojska sada može stalno da popunjava svoje redove. Mi, iako imamo tehnološke i intelektualne prednosti, imamo veoma ograničene resurse. Ne možemo nabaviti potrebne komponente koliko želimo, niti možemo lako da regrutujemo nove borce kao vojska - objasnio je Ko Kaung, komandant bataljona PDF-a.

On i njegovi ljudi su preuzeli kontrolu nad Hpapunom, gradom u državi Karen i velikom vojnom bazom, pre dve godine. Međutim, dronovi hunte i čak 2.000 vojnika, koji su mnogo bolje naoružani od pobunjeničkih snaga, sada napreduje ka ovom gradu.

Ruska vazdušna podrška i promena taktike hunte

Nisu problem samo regruti. Da Va, drugi komandant PDF-a, tvrdi i da se taktika promenila i da, otkako je hunta potpisala bezbednosni sporazum sa Rusijom, dobila i jaču vazdušnu podršku. Prema njegovim rečima, hunta sada ima prednost "i u pogledu tehnologije i količine" kada su u pitanju dronovi, što potvrđuje i Ko Kaung.

- Opasnost od (dronova) definitivno raste. Bilo bi nam lakše da i mi imamo ometače. Sve zavisi od toga koliko efikasno možemo da se suprotstavimo njihovim napadima dronovima.

Kina ograničava isporuke oružja

Pored svega toga, tu su i primirja u kojima je Kina - koja je uložila milijarde u Mjanmar i eksploatiše retke minerale u državama Karen i Kačin - učestvovala u pregovorima sa nekoliko pobunjeničkih grupa, dok istovremeno ograničava isporuke oružja i municije snagama otpora.

Kako kaže Kjar Soe, komandant voda koji je ranjen kada je nagazio na minu, veliki problem je i nedostatak oružja i municije.

- Vratiću se u borbu. Na ovaj ili onaj način boriću se do samog kraja jer povratak kući više nije opcija za mene - poručio je Soe iz bolničkog kreveta.

Mjanmar je, inače, zemlja sa najviše mina na svetu - 745 ljudi poginulo je ili ranjeno u eksplozijama mina, četvrtina su bila deca.


"Moramo da se suprotstavimo diktaturi"

Dr Saung vodi poljsku bolnicu u kojoj se oporavlja ranjeni pobunjenik, a ona se sastoji od nekoliko koliba napravljenih od bambusa i drveta. Operaciona sala radi na solarnu energiju ili rezervni generator, dok je budžet minimalan. Bolnici nedostaje novca i zaliha, a nema ni ambulantna kola, piše BBC.

Ipak, dr Saung, koji je nekada služio u vojsci i proveo 19 godina na vojnoj akademiji, ostaje odlučan da motiviše mlade pobunjenike koji dolaze kroz njegova vrata da nastave borbu.

- Prvo im kažem da sada vodimo ovu revoluciju jer prethodne generacije nisu ispunile tu odgovornost, a drugo - ako mladi sada ne odluče da se suprotstave diktaturi, jednog dana, kada ostare kao mi i više ne mogu da trpe ugnjetavanje, možda će i oni morati da uzmu oružje ili se pridruže nekom drugom pokretu otpora - naglasio je lekar.