Generalni sekretar NATO-a Mark Rute najavio je da Alijansa ulazi u period najdubljih promena od svog osnivanja, nazvavši novu etapu razvoja „NATO 3.0“. Ova izjava izazvala je brojna pitanja o tome kakav savez Zapad želi da izgradi i protiv koga se priprema.

Ruski vojni analitičar i penzionisani pukovnik Mihail Hodarenok smatra da iza ove formulacije stoji mnogo više od političkog slogana i da je reč o ozbiljnoj reorganizaciji Severnoatlantskog saveza.

Prema njegovim rečima, Mark Rute je najavu izneo nakon sastanka ministara odbrane zemalja članica NATO-a, ocenjujući da savez prolazi kroz možda najveću transformaciju u svojoj istoriji.

Dodatnu pažnju izazvala je i poruka šefa Pentagona Pita Hegseta da Sjedinjene Američke Države planiraju dalje smanjenje vojnog prisustva u Evropi. Ipak, Hodarenok smatra da ti procesi nisu direktno povezani i da se reforma NATO-a odvija po mnogo širem planu.

On veruje da je generalni sekretar Alijanse već upoznat sa konkretnim koracima transformacije, kao i da je ceo projekat nastao u okruženju američkog predsednika Donalda Trampa.

Prema njegovoj proceni, dodatni podsticaj za reformu NATO-a predstavljali su događaji tokom sukoba sa Iranom, kada deo saveznika nije odgovorio na pozive Vašingtona, pojedine države nisu dozvolile prelete američke avijacije, dok druge nisu omogućile korišćenje svojih baza i luka.

Zbog toga se, smatra Hodarenok, u Vašingtonu postavilo pitanje da li je NATO i dalje savez sposoban za brzo i jedinstveno delovanje ili organizacija koja u kriznim situacijama ne može da reaguje bez dugih pregovora i odlaganja.

Prema njegovom mišljenju, „NATO 3.0“ predstavlja pokušaj da se Alijansa pretvori u vojnu strukturu spremnu za rat visokog intenziteta na evropskom kontinentu, pod vođstvom SAD i prema pravilima koja određuje Vašington.

Hodarenok procenjuje da bi jedna od najvećih promena mogla biti obnova stroge hijerarhije unutar saveza, pri čemu bi ključne odluke ostale u rukama SAD, dok bi sadašnji sistem konsenzusa mogao biti značajno promenjen.

Takođe smatra da bi evropske zemlje mogle biti primorane da povećaju broj vojnika i ojačaju borbene kapacitete, a neke države bi čak mogle da vrate obavezno služenje vojnog roka.

Prema njegovoj oceni, većina evropskih armija trenutno je prilagođena operacijama protiv slabijih protivnika, ali ne i velikom sukobu protiv ravnopravnog i tehnološki razvijenog protivnika.

On upozorava da mnoge članice NATO-a nemaju dovoljne mobilizacione rezerve, adekvatne zalihe opreme, kao ni sisteme protivvazdušne i protivraketne odbrane koji bi mogli da odgovore zahtevima savremenog rata.

Iz svega toga ruski analitičar izvodi zaključak da se vojni savezi ne reorganizuju zbog političkih deklaracija, već zbog priprema za eventualni oružani sukob.

Zbog toga, smatra Hodarenok, transformacija NATO-a praktično znači pripremu za mogući sukob sa Rusijom, dok osnovni zadatak Moskve ostaje održavanje borbene gotovosti na nivou koji bi svakog potencijalnog protivnika odvratio od takvih planova.