Kina bi morala drastično da poveća nacionalne subvencije za brigu o deci kako bi sprečila dalje pogoršanje krize nataliteta, upozorili su kineski stručnjaci, navodeći da bi stopa fertiliteta u zemlji u narednim godinama mogla da bude među najnižima u svetu.

Kina je prošle godine uvela nacionalnu subvenciju od ukupno 1.600 dolara po detetu, ali demografi ocenjuju da su potrebne znatno veće isplate kako bi se porodice podstakle na rađanje, prenela je Saut Čajna morning post.

Demograf Džejms Liang predložio je paket subvencija od skoro 8.000 evra po detetu, uz procenu da bi to moglo da poveća stopu fertiliteta u Kini za 25 odsto u narednih nekoliko godina. Drugi demograf, He Jafu, smatra da bi subvencije morale da iznose najmanje 9.000 evra po detetu, odnosno više od šest puta više od sadašnjeg nacionalnog paketa. 

Prema podacima koje su naveli istraživači, ukupna stopa fertiliteta u Kini prošle godine iznosila je 1,0, dok je u Singapuru bila 0,87, a u Južnoj Koreji 0,8. Stopa od 2,1 smatra se nivoom potrebnim za održavanje stabilnog broja stanovnika. Liang je ocenio da bi Kina, kako bi dostigla nivo podrške koji je Južna Koreja imala 2025. godine, trebalo da isplaćuje 110 evra mesečno po detetu do njegove šeste godine.

He je ocenio da su sadašnje subvencije "kap u moru" u poređenju sa troškovima odgajanja dece i založio se za isplatu od najmanje 130 evra mesečno po detetu do šeste godine. 

Kina trenutno isplaćuje oko 460 evra godišnje za svako dete rođeno 1. januara 2025. godine ili kasnije, do njegove treće godine, što predstavlja najviše 1.300 evra po detetu. Broj rođenih u Kini se tokom prethodne decenije više nego prepolovio - sa gotovo 18 miliona u 2016. godini na manje od osam miliona u 2025. godini.

Stanovništvo zemlje se, prema zvaničnim podacima, smanjuje svake godine od dostizanja vrhunca 2021. godine. Liang je upozorio da bi, bez značajnog jačanja mera podrške, stopa fertiliteta u Kini mogla da padne ispod one u Južnoj Koreji i Singapuru.

He je kao glavne prepreke rađanju u zemljama Istočne Azije naveo visoke troškove odgajanja dece, intenzivnu obrazovnu konkurenciju i nedostatak dostupnih usluga brige o deci.