Državna poseta kineskog predsednika Si Đinpinga Sjedinjenim Američkim Državama počela je slikama koje su teško mogle da se zamisle samo nekoliko meseci ranije.

Donald Tramp lično je dočekao kineskog predsednika na aerodromu, a zatim mu priredio višednevni spektakl sa vojnim počastima, državnom večerom i ceremonijama u Vašingtonu.

Reuters navodi da je Tramp prekršio uobičajeni protokol i lično dočekao Sija po dolasku, što američki predsednik nije učinio za stranog lidera 11 godina.

A promena tona bila je još upečatljivija.

Tramp je tokom prethodnih godina Kinu predstavljao kao najvećeg američkog ekonomskog rivala, optuživao Peking za nepoštenu trgovinu i pretio carinama. Sada je pred kamerama govorio o izuzetno dobrim odnosima sa kineskim predsednikom.

Crne rukavice privukle pažnju

Među fotografijama sa dočeka posebno su se izdvojile one na kojima Tramp nosi crne rukavice.

Detalj je odmah postao predmet nagađanja, upravo zato što takav modni dodatak nije čest deo njegovih javnih nastupa.

Autor teksta koji analizira susret tome daje simboličko značenje i postavlja pitanje da li iza vizuelne predstave postoji neka dodatna poruka Pekingu. Međutim, nema potvrde Bele kuće da su rukavice predstavljale bilo kakav politički signal, pa je takvo tumačenje samo interpretacija. Pasted text

Mnogo konkretniji signal možda se krio u sastavu kineske delegacije.

Uprkos ogromnom interesovanju američkog poslovnog sveta, Si nije stigao sa velikom delegacijom vodećih kineskih privrednika. Među ključnim članovima delegacije nalazili su se politički i državni zvaničnici, dok je ekonomsku politiku predstavljao vicepremijer He Lifeng. Pasted text

I Reuters je nakon samita ocenio da odsustvo velike delegacije kineskih izvršnih direktora pokazuje koliko su duboke međusobne sumnje dve zemlje. 

Velika predstava, mali pomak

I upravo tu počinje druga strana čitave priče.

Iza impresivne ceremonije nije stigao jednako impresivan politički dogovor.

Tramp i Si uspeli su da produže trgovinsko primirje za još dva meseca i postignu ograničene dogovore o smanjenju carina na deo proizvoda, ali ključna pitanja ostala su otvorena – trgovina, tehnologija, veštačka inteligencija i Tajvan. 

Reuters je nekoliko dana posle susreta ocenio da su ograničeni rezultati pokazali koliko su Vašington i Peking i dalje udaljeni, uprkos raskošnoj predstavi i toplim rečima. 

Sve vodi ka Tajvanu

I upravo Tajvan predstavlja pitanje koje daleko prevazilazi soju, carine i trgovinske kvote.

Peking ostrvo smatra delom Kine i protivi se njegovoj nezavisnosti, dok SAD održavaju bliske, ali neformalne odnose sa Tajpejem i prodaju mu oružje.

Si je tokom razgovora sa Trampom ponovo tražio da Vašington bude oprezan po pitanju Tajvana i da se suprotstavi nezavisnosti ostrva. Tramp je, međutim, u javnim izjavama uglavnom izbegao tu temu. 

U materijalu koji analizira posetu upravo se Tajvan predstavlja kao moguća prava pozadina čitavog susreta.

Peking, prema toj interpretaciji, želi da sazna koliko daleko je Tramp spreman da ide i da li je moguć politički proces koji bi dugoročno smanjio američku podršku Tajvanu. Pasted text

Istovremeno Kina poslednjih godina ubrzano razvija vojne sposobnosti i izvodi vežbe oko ostrva koje obuhvataju elemente pomorske i vazdušne blokade.

Ko zapravo kupuje vreme?

Tu se otvara možda i najvažnije pitanje.

Da li Trampova nagla srdačnost predstavlja pokušaj da odnose sa Kinom zaista stabilizuje – ili samo način da Vašington kupi vreme?

Autor izvornog teksta iznosi upravo ovu drugu tezu: da bi američka strategija mogla da bude da se Peking „zaguši prijateljskim zagrljajem“, uz dovoljno neodređenih obećanja, dok SAD jačaju sopstvene kapacitete i savezništva u Aziji. Pasted text

To je interpretacija, a ne potvrđena američka strategija.

Zanimljivo je, međutim, da analitičari koje citira Reuters istu dinamiku posmatraju iz potpuno suprotnog ugla – učestali sastanci Trampa i Sija, po njihovoj oceni, mogu upravo Pekingu da kupuju vreme, posebno kada je reč o američkim isporukama oružja Tajvanu. 

Drugim rečima, obe sile pokušavaju da izvuku što više vremena i prostora za sebe.

Osmesi ostali, problemi nisu nestali

Tramp je nakon sastanka govorio o velikom napretku, dok je Bela kuća posetu predstavila kao demonstraciju američke snage i uspešne diplomatije. 

Ali iza fotografija sa crvenog tepiha ostalo je malo velikih konkretnih dogovora.

Trgovinsko primirje je samo produženo, pitanje Tajvana nije rešeno, tehnološki rat traje, a obe države i dalje se pripremaju za dugoročno nadmetanje.

Zbog toga bi najveća greška bila da se raskošni doček protumači kao kraj američko-kineskog sukoba.

Možda je upravo suprotno.

Dok su se Tramp i Si osmehivali pred kamerama, prava partija tek je ulazila u novu fazu.

A crne rukavice, koliko god privlačile pažnju, verovatno su najmanja misterija ovog susreta.

Izvor: Cargrad / Reuters / Bela kuća