Plan predsednika Trampa – ili barem njegov dobar deo – trenutno je stopiran, pošto je odlučio da suspenduje većinu carina za najveći broj zemalja na 90 dana. Istovremeno, zaoštrava trgovinski rat s Kinom.

Znači li ova promena kursa da je Tramp sada bliže ostvarenju svojih trgovinskih ciljeva?

U nastavku – pet glavnih ciljeva koje je postavio i gde se trenutno nalaze stvari:

1. Bolji trgovinski sporazumi

Šta je Tramp poručio: „Godinama nas pljačkaju i saveznici i neprijatelji.“

Tramp je najavio uvođenje univerzalne carine od 10% za sve zemlje – pa čak i za neke nenaseljene teritorije – uz dodatne, „recipročne“ carine za 60 zemalja koje je proglasio najvećim prestupnicima.

To je izazvalo ozbiljnu paniku kod brojnih partnera, jer su se njihovi ekonomski interesi našli pod udarom.

Bela kuća je brzo istakla da je više od 75 svetskih lidera kontaktiralo Trampa s ponudama za nove trgovinske sporazume – prema rečima ministra finansija Skota Besenta.

Iako nije objavljeno ko se tačno „ponudio“, SAD su zvanično započele razgovore s Južnom Korejom, Japanom i drugima.

Zaključak: Rok od 90 dana je u toku, a činjenica da se vode pregovori govori da Tramp zaista može dobiti određene ustupke.

2. Jačanje američke industrije

Tramp je rekao: „Vraćamo poslove i fabrike u Ameriku. Podstičemo domaću proizvodnju.“

On godinama zastupa stav da su carine ključ za obnovu američke industrije, jer štite od nepoštene konkurencije iz inostranstva. Neke fabrike mogu brzo povećati kapacitete, ali ozbiljniji pomaci zahtevaju vreme i stabilnost.

Promenljiva politika carina stvara neizvesnost. Danas je prioritet auto-industrija i čelik, sutra možda elektronika.

Zaključak: Dokle god carine zavise od dnevnih odluka, kompanije će se teško odlučiti na velike investicije.

3. Sukob s Kinom

Tramp poručuje: „Poštujem predsednika Sija, ali Kina nas koristi.“

Nakon nove odluke, zvaničnici Bele kuće jasno stavljaju do znanja – glavni cilj je udar na Kinu.

„Kina je glavni izvor trgovinskih problema za Ameriku – i za ceo svet,“ rekao je Besent.

Očigledno je da je Tramp želeo ovaj obračun, ali istovremeno ostavlja prostor za dogovor. Poručio je da ne krivi Kinu, već prethodne američke administracije. Portparolka Kerolajn Levit dodala je da će Tramp biti „veoma velikodušan“ ako Peking izađe s prihvatljivom ponudom.

Zaključak: Iako deluje kao svesna strategija, konfrontacija s drugom najvećom svetskom ekonomijom nosi visoke rizike. U međuvremenu, moguće je da se udaljio od saveznika koji bi mu mogli zatrebati.

4. Viši budžetski prihodi

Tramp tvrdi: „Vreme je da prosperiramo i koristimo prihode od carina za smanjenje poreza i duga.“

Tokom kampanje, Tramp je često govorio da će carine doneti ogroman novac. Prema proceni „Tax Foundation“, univerzalna carina od 10% mogla bi doneti oko 2 triliona dolara u narednih deset godina.

Za poređenje – smanjenje poreza koje je predloženo koštalo bi oko 5 triliona u istom periodu.

Zaključak: Ako carine opstanu – posebno prema Kini – prihod može značajno porasti. Ali ako potrošači počnu da se oslanjaju isključivo na domaće proizvode, taj priliv bi mogao presušiti.

5. Niže cene za američke građane

Tramp je obećao: „Domaća proizvodnja će pojačati konkurenciju i sniziti cene. Ulazimo u zlatno doba.“

Iako neki ekonomisti sumnjaju da mu je cilj zapravo bio pad vrednosti dolara ili kamatnih stopa, Tramp je javno naglašavao snižavanje troškova za potrošače.

Od kada je najavljen carinski plan, cene energenata su blago pale – verovatno zbog bojazni od globalne recesije.

Ekonomisti uglavnom smatraju da carine povećavaju cene – jer se dodatni troškovi prelivaju na potrošače, a manja konkurencija diže cene domaćih proizvoda.

Procene kažu da bi univerzalna carina od 10% povećala godišnje troškove po američkom domaćinstvu za oko 1.253 dolara – najviše bi bili pogođeni oni s nižim prihodima.

Ako cene porastu, to direktno podriva Trampova obećanja i može ga skupo koštati politički.

(BBC)