Ovakvo direktno uključivanje strane države u unutrašnja pitanja Crne Gore, na osnovu isključivo etničke bliskosti, otvara pitanje motiva protivljenja ovom projektu, te pitanja da li su motivi, dakle, nacionalni i njima slučni, a ne lokalni, ekološki, prostorni ili ekonomski, kako se javno pokušava predstaviti.
Šire posmatrano, ponašanje gospodina
Ulcinj je grad u Crnoj Gori – kao i svaki drugi. Za njega važe isti zakoni, isti Ustav i isti principi funkcionisanja države kao i za Podgoricu, Berane, Herceg Novi ili bilo koji drugi grad. Crna Gora nije, i neće postati, federacija po etničkim šavovima, niti će trpeti bilo kakve pokušaje stvaranja lokalnih poluautonomija ili etnički motivisanih zona političke posebnosti.
Na tom fonu, posebno je skandalozna i nedavna najava mogućnosti da se premijer sopstvene države proglasi “personom non grata” u
Takav pristup očigledno nije političko neslaganje – već očito izraz svojevrsnog lokalnog separatizma i poruka da se državni autoritet ne priznaje ukoliko dolazi iz “pogrešne” etničke ili političke adrese.
Postavljamo jasno pitanje javnosti: šta bi se desilo da neko iz srpske zajednice u Crnoj Gori – opštinski predsednik, poslanik ili odbornik – radi isto što i gospodin Nimanbegu prethodnih meseci, te da, uz sve to, prateći analogiju sa Nimanbeguom, na koncu odluči da se o nekom investicionom projektu žali predsedniku Srbije
Odgovor je poznat: usledila bi medijska hajka, optužbe za “velikosrpski uticaj”, “mešanje Beograda”, “napad na suverenitet” i “podrivanje građanske Crne Gore”. Nevladin sektor bi se digao na noge, opozicioni lideri bi zakazivali hitne konferencije i "komitske" proteste, a deo medija bi od toga stvorio nacionalnu dramu i histeriju, a kada to radi predstavnik albanske političke strukture u Crnoj Gori sve prolazi bez reakcije.
Nema osuda, nema zabrinutosti, nema pitanja o mešanju strane države. Ta tišina je najbolji dokaz dvostrukih aršina koji se godinama primenjuju prema različitim zajednicama u Crnoj Gori.
Prava Crna Gora nema ništa protiv komunikacije albanske manjine sa političkim strukturama u Albaniji. Naprotiv. Ali ta komunikacija treba i mora biti u funkciji dijaloga, saradnje i poštovanja institucija Crne Gore – a ne zloupotrebljena kao diplomatski pritisak etničkog karaktera.
Velika plaža nije, niti sme biti, ekskluzivno pitanje bilo koje manjine ili većine. To je prirodni i strateški resurs svih građana Crne Gore, i svaka odluka o njenoj budućnosti mora se donositi u okviru crnogorskih institucija, a ne u kabinetima stranih država.
Bonus video:

Komentari (0)